Opera b.b. Zagreb i Istarsko narodno kazalište Gradsko kazalište Pula

Franz Lehár (Komárno, 1870. – Bad Ischl, 1948.) jedan je od najznačajnijih skladatelja bečke operete i jedan od autora koji su tom žanru početkom 20. stoljeća podarili novi glazbeni sjaj. Školovan na Praškom konzervatoriju, karijeru je započeo kao violinist i vojni kapelnik, a potom se posvetio dirigiranju i skladanju. Svjetsku slavu donijele su mu operete Vesela udovica, Ciganska ljubav i Zemlja smiješka. Njegovu glazbu obilježavaju raskošna melodika, elegancija valcera, bogata orkestracija te osobita sposobnost spajanja vedrine i humora s lirskom osjećajnošću.

Posebno mjesto u Lehárovoj biografiji pripada Puli. Od 1894. do 1896. godine mladi Franz Lehár živio je i djelovao u tadašnjoj glavnoj ratnoj luci Austro-Ugarske Monarhije kao kapelnik Mornaričkog orkestra Carske i kraljevske ratne mornarice. Pulsko razdoblje bilo je važna etapa njegova umjetničkog sazrijevanja: dirigirao je velikim orkestrom, upoznavao različit repertoar i intenzivno skladao. U Puli su nastala i djela povezana s gradom i njegovim ozračjem, među njima valceri Klänge aus Pola (Adria-Walzer) i Le belle Polesane, a u tom je razdoblju radio i na operi Kukuschka.

Povratak Lehárove glazbe na pulsku pozornicu stoga ima i posebno simbolično značenje: grad u kojem je mladi skladatelj oblikovao dio svojega umjetničkog puta ponovno susreće autora koji će nekoliko godina poslije osvojiti svjetske pozornice.

Vesela udovica (Die lustige Witwe), opereta u tri čina, praizvedena je 30. prosinca 1905. u Theater an der Wien u Beču. Libreto Victora Léona i Lea Steina nastao je prema komediji L’attaché d’ambassade Henrija Meilhaca. Djelo je ubrzo nakon praizvedbe postiglo međunarodni uspjeh i do danas ostalo najpoznatijom Lehárovom operetom.

U središtu djela nalazi se ljubavna priča Hanne Glawari, bogate mlade udovice, i grofa Danila Danilovića. Iza blještavila pariških salona, valcera, zabava i ljubavnih intriga krije se jednostavno pitanje: može li se prava ljubav osloboditi ponosa, novca i društvenih očekivanja? Lehárova glazba daje toj priči neodoljivu lakoću, ali i trenutke istinske nostalgije i nježnosti. Viljina pjesma, Danilova pjesma o Maxim’su i veliki valcer Hanne i Danila među najprepoznatljivijim su stranicama operetnog repertoara.

Radnja se odvija u Parizu, u krugu veleposlanstva malene države Montenegro. Državna blagajna se nalazi pred financijskom propašću ukoliko se bogata mlada udovica Hanna Glawari preuda za Francuza. Veleposlanik Mirko Zeta, po nalogu domovine, želi zadržati udovičine milijune u državi, ali treba pronaći prikladnog zemljaka za supruga.

Među svim proscima Zeta odabire grofa Danila Danilovića, šarmantnog antidiplomata i potencijalnog prijestolonasljednika, koji radije provodi vrijeme u pariškom Maximu nego u diplomatskim poslovima. Hanna i Danilo nekoć su se voljeli, ali ih je razlika u društvenom položaju razdvojila. Sada ih ponovno spaja ljubav koju oboje, iz ponosa, odbijaju priznati. Danilo ne želi da Hanna pomisli kako je prosi zbog njezina bogatstva, dok Hanna čeka da napokon izgovori ono što oboje već znaju.

Istodobno se razvija druga ljubavna zavrzlama: Valencienne, supruga baruna Zete, pokušava odoljeti udvaranju Camillea de Rosillona. Tajni sastanci, izgubljene lepeze, zamjene identiteta, ljubomora i diplomatske spletke postupno se isprepliću u tipično operetnom vrtlogu.

Nakon niza nesporazuma i obrata, sve maske napokon padaju. Danilo priznaje ljubav Hanni tek kada povjeruje da bi udajom mogla izgubiti svoje bogatstvo. Posljednji obrat otkriva, međutim, da njezin imetak zapravo prelazi na budućeg supruga. Ljubav i milijuni tako ipak ostaju zajedno – a Vesela udovica završava pomirenjem, ljubavlju i slavljem.

24.10. SUB/SAB

20:00 sati

Trajanje: 120 min

Partnerski program / Programma di affiliazione