Produkcija

Istarsko narodno kazalište Gradsko kazalište Pula

Kazališna sezona 2025./2026. Oda miru

Hvala obitelji Mije (Mihe) Mirkovića za ustupljena prava korištenja autorskog djela, romana Tijesna zemlja, za adaptaciju, scensko uprizorenje i izvođenje kazališne predstave.

Unuci: Daniela Mirković, Ivan Mirković, Maja Mirković, Marko Mirković, Mijo Mirković, Nada Mirković, Saša Mirković, Vladimira Mirković Blažević

Praunuci: Andrej Mirković, Antea Mirković, Ivana Mirković, Marul Kuljiš, Mihovila Kuljiš, Nika Mirković, Nikola Mirković, Tibor Mirković, Tiziano Mirković, Vladimir Mirković

Hvala Općini Marčana.

Roman Tijesna zemlja odvodi čitatelja u kasno 19. stoljeće, u austrougarsko doba, u selo Rakalj  i okolicu, Vodnjan, Labin i Pulu. Kroz dvadeset poglavlja ispisuje se niz životnih priča, izmjene godišnjih doba, rađanja i smrti, obredi i proslave, svadbe i sprovodi, svijet koji se neprestano mijenja, ali uvijek ostaje čvrsto vezan uz zemlju premda je o njoj sve manje ovisan. Balota piše o „malim ljudima“ – o onima koji nisu ušli u udžbenike povijesti, ali su jednako stvarali povijest svojim radom i opstankom. Njihove svakodnevne brige – zemlja, obitelj, običaji – ispunjavaju roman lirskim tonom, a posebnu snagu daju mu dijalozi u lokalnom govoru i odjeci narodnih pjesama. Sve počinje motivom Škabićeva hrasta, simbola okupljanja i sjećanja, iz kojega izrasta priča o obitelji Gašpić. Braća Marko i Ive utjelovljuju dva svijeta: Marko ostaje vjeran zemlji i radu, a Ive tone u svijet novca, novotarija i trgovine, spreman izdati i vlastitog brata. U njihovom sukobu ogleda se prijelaz iz tradicije u modernitet.

Kako 20. stoljeće kuca na vrata, u selo dolaze noviteti – kava, šećer, duhan – a kamenolomi postaju sve privlačniji od poljoprivrede. S novim tržišnim zakonitostima dolazi i novac, a s njim dugovi i rastuća nesigurnost. Zemlja, koja je bila jamstvo života, sada postaje predmet trgovine i izvor društvenih napetosti. Posebno mjesto u romanu zauzima Tone Gašpić, Markov sin, čiji se život promatra u tri faze: kroz oči djeteta koje vidi samo ljepotu, mladog čovjeka punog snova i, naposljetku, odraslog muškarca koji u starosti spoznaje koliko je zanemario prave vrijednosti. Završna scena u kojoj Tone sadi lozu, između zime i proljeća, postaje snažna alegorija – smrt staroga svijeta i nicanje novoga, ali i kasno prepoznavanje životne istine. “Tijesna zemlja” nije tek roman o selu, nego i oproštaj od jedne epohe. Balota u njemu bilježi kulturu i odnose koji nestaju pred naletom modernog doba, ostavljajući ih živima barem unutar književnih stranica.

Hibridno dramsko-lirska, glumačko-plesna predstava iz INK-ovog programa Čakavska scena oživjet će narativne te kulturalne i zavičajne uvide Balotina romana. Ključni dramaturški i izvedbeni izazov redatelj pronalazi u sudaru i suigri okrutne radnje dramatiziranog romana i glazbe Vivaldijeva slavnog ciklusa violinskih koncerata „Četiri godišnja doba“. U predstavi se pored dvoje glumaca (Ivna Bruck i Luka Mihovilović) i dvoje plesača (Maria Matarranz de las Heras i Michele Pastorini) sudjeluje i doajenka hrvatskog glumišta, Nevu Rošić, kao naratorica i utjelovljenje odnosno personifikacija Istre. Predstava se ne bavi romantizmom etno-povijesne rekonstrukcije, nego estetskim doživljajem prošlosti, aktualnosti i budućnosti ekologije istarskog poluotoka. Pritom ipak nećemo niti pokušati odolijevati rodoljubnom sentimentu. Upravo suprotno.

Mijo, ili Miho Mirković (1898.–1963.) iz Raklja, književnu je publiku osvojio pod pseudonimom Mate Balota. U hrvatskoj se poeziji 20. stoljeća svrstava među najvažnije autore, a u Istri se često spominje kao njezin najveći pjesnik.

Kao mladić radio je u Puli kao novinar, a zatim se preselio u Zagreb gdje završava studij humanističkih znanosti. Nije se time zadovoljio pa odlazi u Berlin i Frankfurt. Tamo istražuje rukopise Matije Vlačića i studira ekonomiju i društvene znanosti. Već 1923. doktorira na Sveučilištu u Frankfurtu, a potom započinje pedagošku karijeru – najprije u Osijeku, kasnije u Subotici i Beogradu. Nakon Drugog svjetskog rata postaje profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, gdje radi sve do smrti.

Njegova djela kreću se između lirike i znanosti. S jedne strane, Balota je pjesnik, prozaik i autor narativnih tekstova snažno vezanih uz Istru. S druge, kao ekonomist objavljuje niz rasprava i knjiga o trgovinskoj, industrijskoj i agrarnoj politici, nacionalnoj ekonomiji i gospodarskoj povijesti. U književnosti mu najveću slavu donosi pjesnička zbirka Dragi kamen (1938), u kojoj bilježi i uzdiže istarski pejzaž i mentalitet. Pisao je i dokumentarno-prozne tekstove poput Stare Pazinske gimnazije i monografije Puna je Pula, a njegovo jedino romaneskno djelo – Tijesna zemlja (1946) – jedinstveni je spoj socijalne studije i književnog pripovijedanja.

PREMIJERA / PRIMA:
29. travnja 2026. u 20 sati

REPRIZA / REPLICA:
30. travnja 2026. u 20 sati
5. svibnja 2026. u 20 sati

29.4.

SRI / MERC

20:00 sati

Trajanje: 95 min

Program INK / Programma INK

PREMIJERA / PRIMA:
29. travnja 2026. u 20 sati

REPRIZA / REPLICA:
30. travnja 2026. u 20 sati