VIDA DEMARIN
PREDIKAT
Međuigra uma, srca i emocija
Um, srce i emocije međusobno su povezani aspekti ljudskog iskustva, od kojih svaki igra jedinstvenu, ali isprepletenu ulogu u oblikovanju naših misli, djelovanja i dobrobiti. Um se često smatra racionalnim središtem koje vodi donošenje odluka i rješavanje problema putem logike i analize. Srce, tradicionalno povezano s osjećajima i intuicijom, služi kao izvor empatije, ljubavi i povezanosti, utječući na naše interakcije i osobne vrijednosti. Emocije proizlaze i iz uma i iz srca, djelujući kao signali koji odražavaju naše unutarnje stanje i reakcije na vanjske događaje. Zajedno čine složeni sustav koji pokreće naše ponašanje, odnose i osjećaj sebe, naglašavajući važnost ravnoteže i samosvijesti u emocionalnom zdravlju.
Mozak i um često se koriste kao sinonimi, ali se odnose na različite pojmove. Mozak je naime, fizički organ u tijelu, dio središnjeg živčanog sustava. Sastoji se od milijardi neurona i odgovoran je za obradu informacija, kontrolu tjelesnih funkcija i omogućavanje spoznaje i kretanja. Um se odnosi na nefizički, apstraktni aspekt osobe koji uključuje misli, svijest, emocije, percepcije i svjesnost. Obuhvaća mentalne procese poput razmišljanja, rasuđivanja i donošenja odluka, na koje utječe mozak, ali nisu striktno vezani uz njegovu fizičku strukturu. Srce, koje simbolično predstavlja emocije, intuiciju i osjećaje, pokreće naše reakcije na iskustva na dubljoj, subjektivnijoj razini. Povezuje nas s našim strastima, željama, odnosima i emocionalnim stanjima kao što su ljubav, sreća, strah ili tuga. Iako srce može poticati impulzivne odluke temeljene na osjećajima, ono također potiče empatiju, suosjećanje i ljudsku povezanost, pomažući u stvaranju osjećaja identiteta i svrhe.
Međuigra između uma i srca je složen i dinamičan odnos, gdje oboje utječu jedno na drugo u oblikovanju ljudskog ponašanja, odluka i emocionalnih iskustava. Razumijevanje načina na koji um i srce rade zajedno naglašava značaj emocija u vođenju naših misli, djelovanja i sveukupnog blagostanja.
Akademkinja Vida Demarin, specijalistica je neuropsihijatrije te redovita članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te Akademije medicinskih znanosti Hrvatske (HAZU). Znanstvena je savjetnica te redovita profesorica neurologije u trajnom zvanju Sveučilišta u Zagrebu. Od 2001. do 2003. godine bila je prodekanica za nastavu pri Stomatološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Osnovala je Laboratorij za cerebrovaskularnu dijagnostiku u KBC Sestre milosrdnice, te Hrvatsko društvo za neurovaskularne poremećaje Hrvatskog liječničkog zbora (HLZ) i Hrvatsko društvo za prevenciju moždanog udara. Predsjednica je Međunarodnog instituta za zdravlje mozga. Od 2012. do 2015. godine bila je medicinska ravnateljica Poliklinika Aviva, a prethodno od 1994. do 2011 godine bila je predstojnica Klinike za neurologiju KBC Sestre Milosrdnice. Akademkinja Demarin se usavršavala u vodećim svjetskim klinikama i jedna je od začetnika neinvazivne ultrazvučne dijagnostike moždane cirkulacije u Hrvatskoj i u ovom dijelu Europe. Kao predsjednica Hrvatskog neurološkog društva i Hrvatskog društva za neurovaskularne poremećaje HLZ-a, organizirala je izradu nacionalnih smjernica za najčešće neurološke bolesti: moždani udar, za glavobolju i za neuropatsku bol. Predsjednica je ili članica znanstvenih odbora više međunarodnih društava Fellow Američke akademije neurologa, Američkog društva za srce i moždani udar i Europskog društva za moždani udar. Organizirala je više domaćih i međunarodnih kongresa, simpozija i tečajeva. Objavila je preko tisuću znanstvenih i stručnih radova, od kojih su mnogi citirani u tercijarnim publikacijama, te 83 knjige i nastavnih tekstova, a održala je i niz pozvanih predavanja na međunarodnim i domaćim skupovima. Bila je zamjenica glavnog urednika časopisa Acta Clinica Croatica a sada je članica uređivačkog odbora časopisa RAD, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i član uređivačkih odbora više domaćih i inozemnih časopisa. Osnovno područje njenog djelovanja je proučavanje krvožilnih poremećaja u neurologiji, moždane autoregulacije, neuroplastičnosti mozga, glavobolje i drugih bolnih stanja, kognitivnih poremećaja, poremećaja svijesti i multiple skleroze.