Autorskim projektom Istra ti mila materina želimo se osvrnuti na istarsku prošlost, fokusirajući se na ljudske sudbine koje su na vjetrometini povijesti tog kraja doživjele i vlastite turbulencije. Tako u centar stavljamo malog čovjeka s čijom osobnom pričom svatko u publici može rezonirati, pritom ga kontekstualizirajući unutar svijeta odlikovanim specifičnom istarskom atmosferom. U predstavi tako sudjeluju: pet profesionalnih glumaca, deset članova kulturno-umjetničkog društva Mate Balota te pjevačica Elis Lovrić, ujedno također profesionalna glumica. Njezino glazbeno stvaralaštvo (koje je od Istre neodvojivo) te Elis kao čovjeka koji Istru nosi duboko u svom biću ujedinit ćemo u liku koji će biti postavljen kao personificirana Istra. Tako će, u vremenu raspršeni, fragmenti ljudskih priča biti objedinjeni medijem glazbe – upravo ispod oblaka istarskog krajolika.

Istra nam, ne samo geografski, već i kulturološki, otvara prozor prema Zapadu. A meni je Istra bila prozor u život. Promatrajući Istru izvana i iznutra, ni nakon 30 godina ne bih je znao definirati. Razmišljanje o tom projektu – Istra ti mila materina – dovelo me do spoznaje da se Istru ni ne može definirati: da je svaka riječ u takvom pokušaju premalo i previše istovremeno. Istru možeš samo osjetiti. U procesu smo svi mi sudionici pokušavali pronaći odnosno osjetiti taj nukleus istarskog čovjeka i prostora: tražeći, proučavajući, čitajući, slušajući, upijajući. Epilog našeg procesa bio je da je Istra prostor oksimorona koji ne diše oksimoronski: grubost i nježnost, tišina i zvuk, toplina i hlad, život i smrt, radost i tuga. Sve te oprečnosti dišu jedna uz drugu po nekom kozmičkom pravilu i nikad se radikalno ne ispoljavaju. U proživljavanju svih tih stvari, istarski čovjek ne može (ne zna?) ta dva ekstrema razdvojiti. Istarski čovjek možda ne zna što hoće, ali svakako zna što neće. Tome svjedoči cijela politička povijest našeg poluotoka. Istarski čovjek ne postoji kao individua. On je dio istarskog kolektiva, i to ne samo ljudskog, već i onog prirodnog. Istarski čovjek je uza sve prirodne, političke, socijalne, kulturološke poteškoće uspio živjeti i preživjeti i time svjesno ili nesvjesno stvorio svoju specifičnu, strancima potpuno nerazumljivu poetiku. Kada netko dođe u Istru i čuje roženice, često mu budu smiješne, primitivne, možda čak i iritantne. A mi smo u tom grubom zvuku osjetili skromnost i čežnju – Istra se može samo osjetiti. Ideja našeg autorskog projekta bila je da tu ruralnu estetiku pomaknemo u višu, da je uvedemo u svijet snova i oprezno dodirnemo metafiziku. Istarska poetika mora dobiti priliku da se odmakne od pučkih manifestacija i da širi svoj prostor prema umjetničkoj višedimenzionalnosti.

Rok Pečečnik

Istarska kultura i sve što Istru tvori umjetnički je potentno. Ona je izrasla na bogatoj tradiciji, ukorijenjenoj u zanimljivoj povijesti te je kao geografsko i političko područje izrasla u presjecište kultura i jezika. U svom relativno malenom prostoru ona sadržava izuzetnu slojevitost: varira od pučkih vjerovanja do vrlo progresivnog svjetonazora, koji je postao sinonimom njezina identiteta. Ukratko, samim svojim bivanjem, Istra nam je ponudila odlično polazište za umjetničko istraživanje, koje se u ovom slučaju kanalizira putem autorskog projekta Istra ti mila materina. U odabiru smjernica koje su nam se činile organski interesantnima, opredijelili smo se za njih pet: mitologija, erotika, zemlja, melankolija, rat. U radu na njima, nismo krenuli od konkretnog dramaturškog predloška, nego od čitavog niza raznovrsnih materijala: narodnih predaja, poezije, povijesnih zapisa, kratkih priča erotskog i mitološkog karaktera, novinskih članaka, etnoloških studija… u nastojanju da kroz naš rad prenesemo autentičnost Istre na pozornicu. U specifičnom procesu rada, koji se sastojao od dviju faza, s glumcima smo kontinuirano održavali dijaloge i zajedno dolazili do izvedbenih rješenja. Počevši od impulsa redatelja, čija je želja bila predstavu udaljiti od dramskog karaktera i približiti je atmosferskom, u potrazi za jezikom predstave glumci su bili vođeni s jedne strane konkretnim glumačkim uputama, a s druge ugođajem koji se na temelju iščitanog među nama nadvio kao oblak. Istru smo, u prvoj fazi rada u kojoj smo živjeli i radili na selu, imali priliku doživjeti u svoj njenoj punini, upoznavši tako niz – za ovo područje specifičnih – ljudi te običaja koji ih vežu. To iskustvo umnogome nam je pomoglo u osjećanju ovog svijeta, koji smo u našem, kazališnom svijetu, podijelili na nositelje različitih aspekata Istre, detaljno razrađenih u drugoj fazi rada u kazalištu. Glumci kroz specifičan izvedbeni kod stvaraju nukleus (fragmente narativa), KUD Mate Balota iskonsku tradiciju, a Elis Lovrić cijelim svojim bićem nosi Istru samu. Izvedbeni potencijal tih triju komponetni predstave sačinjava jedinstven kazališni presjek našeg doživljaja Istre.

Antonela Tošić i Tamara Damjanović

PREMIJERA:
25. svibnja 2022.u 20 sati

REPRIZE:
26. svibnja 2022.u 20 sati INK
27. svibnja 2022.u 20 sati INK

22. srpnja 2022. PRIMORSKI POLETNI FESTIVAL KOPER
27. srpnja 2022. u 21 sat INK NA KAŠTELU
28. srpnja 2022. u 21 sat INK NA KAŠTELU