Svetlana Slapšak
TRIBINA
Tribina INK otvara se razgovorom s jednom od najvećih intelektualki naših područja, koja se rasponom svojeg umjetničkog, aktivističkog i akademskog djelovanja upisala u anale europske humanističke misli. Veliko nam je zadovoljstvo profesoricu Svetlanu Slapšak ugostiti u trenutku kad Europu i svijet potresa još jedna intelektualna, humanistička, politička i etička kriza, zbog čega će se i razgovor na ovoj tribini kretati u gotovo svim smjerovima njezina djelovanja, od umjetnosti i znanosti do kritičkog sagledavanja suvremenih društvenih pojavnosti. Jedno je od temeljnih obilježja njezina djelovanja iskrenost i izravnost, kao i odgovornost na koju je redovito povezivala, braneći obespravljene i mlade, pritom upirući prstom ne samo na humaniste nego i na političke dužnosnike. U tom smislu nema boljeg načina da se otvori ova sezona tribina INK, posvećena mladosti, nego pozivom na intelektualnu avanturu sui generis.
Svetlana Slapšak (1948, Beograd)
Završila je klasičnu gimnaziju u Beogradu, gdje je diplomirala, magistrirala i doktorirala na Odsjeku za antičke studije Filozofskog fakulteta. Bila je jedna od tri urednice satiričnog časopisa studenata Filozofskog fakulteta u Beogradu Frontisterion, koji je zabranjen i uništen već prvim brojem, 1970. Putovnica joj je oduzeta od 1968. do 1973., te opet 1975-1976. i 1988–1989. Dobila je sveučilišnu stipendiju kao najbolja diplomantica Beogradskog sveučilišta 1971. Zaposlena u Institutu za književnost i umjetnost u Beogradu 1972–1988. Optužena u sudskom procesu po prijavama Zavoda, ostala bez posla nakon internog samoupravnog procesa organiziranog u Zavodu, na sudu oslobođena svake krivnje (1988). Predsjednik Odbora za slobodu izražavanja Udruženja književnika Srbije 1986-1989, sastavio i izdao preko pedeset peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila je članica UJDI-ja. U Ljubljanu se preselila 1991, gdje je državljanstvo dobila 1993, nakon brojnih napada i kleveta u slovenskim medijima. Sa suprugom Božidarom vodila je mirovne akcije od 1986. i tijekom rata pružala gostoprimstvo bosanskim i hrvatskim izbjeglicama te organizirala s njima ljetnu školu za mlade (1993). Nekoliko sudionika tad je upisalo i sveučilišta u Sloveniji. Izbačena iz UKS-a 1996, kako je navedeno – zbog negativnih kritika djela Dobrice Ćosića. Dugogodišnja je aktivistica i borkinja za prava i mirovno razrješenje konflikta. Sastavila je i knjigu o pravima djeteta na bosanskom, srpskom, hrvatskom, crnogorskom i slovenskom jeziku, koja je distribuirana svim osnovnim školama i izbjegličkim centrima u Sloveniji. Knjiga je 2006. prevedena i na romski jezik. Nominirana, u grupi Tisuću žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Predavala je na mnogim jugoslavenskim, europskim i američkim sveučilištima. Redovita profesorica antropologije antičkih svjetova, rodnih studija i balkanologije (od 2003), koordinatorica studijskih programa na ISH (Institutum Studiorum Humanitatis), poslijediplomskom fakultetu za humanističke znanosti u Ljubljani (od 1997), dekanica ISH (2003-2013). U mirovini od 2014. Na Filozofskom fakultetu u Ljubljani predavala je srpsku i hrvatsku književnost (1985–1992) na slavistici i Balkanske žene (1995–2012) na sociologiji kulture. Glavna urednica časopisa ProFemina u Beogradu od 1994. Direktorica Srpskog kulturnog centra „Danilo Kiš“ u Ljubljani (2009-2013), umjetnička direktorica SKC „Danilo Kiš“ od 2013, direktorica Instituta za Balkan i Mediteran Studiji i kultura u Ljubljani (2009). Nagrade: “Miloš Crnjanski” za knjigu eseja 1990, Nagrada američkog PEN-a za slobodu izražavanja 1993, Helsinki Watch Award 2000, Helen Award, Montreal, 2001, Nagrada “Mirko Kovač” za knjigu eseja 2014. Uredila je i napisala preko šezdeset knjiga i antologija, preko četiri stotine studija (lingvistika, antičke studije, komparativna književnost, balkanologija, rodne studije), nekoliko stotina eseja, romane, drame, libreto, nekoliko djela za Karađoz – kazalište sjena, koje je predstavila Sloveniji, prevodi s grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenskog jezika. Pisala je kolumne u Književnoj reči, Telexu, Vremenu, Nezavisnom i drugim časopisima, te na portalu Peščanik itd.