Zvonimir Peranić
TITRAJ
AUTORSKI TIM
autor, režija, dramaturgija, koreografija, oblikovanje svjetla: Zvonimir Peranić
video i scenografija: Ivan Dobran
asistenti videa i scenografije: Iva Milaković i Daniel Horvat
kostimografija: Kristina Nefat
glazba: Ivan Šarar
zvučni efekti: Tomislav Nakić Alfirević
frizure i šminka: Ksenija Nakić-Alfirević
dizajn promidžbenog materijala: Vesna Rožman
organizator i inspicijent: Manuel Kaučić
IGRA
Andrea Gotovina
projekt su potpomogli:
Grad Pula, Grad Rijeka, Primorsko goranska županija, Ministarstvo kulture, Istarska županija
zahvale za pomoć u realizaciji produkcije: Studiu KaPul
Zajednički nazivnik triptiha kojemu je (Tit)raj drugi dio jesu načela Božanstvene komedije Dantea Alighieria u svojoj sadržajnoj ali i strukturalnoj formi koja se može promatrati i kao matematički ustroj. Tematski okvir (Tit)raja jest čistilište. U spajanju zajedničkih elemenata u matrici čistilišta tako se nalaze djela Euklida: Elementi, Ranka Marinkovića: Anđeo, Branislava Nušića: Tako je moralo biti kao i poezija Antuna Gustava Matoša. (Tit)raj se sastoji od četiri dijela (Euklid, Einstein, Fraktali, Kvantno) i epiloga (Strune). Svaki dio u podlozi ima svoju geometriju, svaka geometrija iskaz je određene fizike, a svaka fizika generira svoju filozofiju, način na koji vidimo društvo, svijet u kojemu živimo sa svim svojim dijelovima. Posljednično i umjetnosti. Teorija struna u najnovije vrijeme ukazuje kako je svaka elementarna čestica (od kojih se sastoji materija) zapravo različita vibracija, različito titranje iste fundamentalne strune. Temelj je dakle uvijek isti. Različiti su samo titraji.
Elementi – geometrja kao znanost o prostoru, napisana je u 13 knjiga. Geometrija je tim djelom dostigla zavidnu razinu oko 300. pr.n.e. i postala dominantna u matematici. Čak su i brojevi interpretirani geometrijski. Elementi su stoljećima smatrani najsavršenijim matematičkim djelom. Newtonova mehanika u podlozi ima ovu geometriju.
Pojavom novih fizika javlaju se i nove geometrije. Teorije relativnosti iskazuju mogućnosti zakrivljenja prostor vremena, Teorija determinističkoga kaosa kao novu geometriju prirode predstavlja fraktale, dok Kvantna fizika razotkriva višedimenzionalnosti. Posljedično tome mijenja se i filozofija prirode u relativnost, potom kaotične režime koji, primjerice, izjednačavaju anatomiju ljudskog tijela i prirode, režime rada srca, …dok Schrödingerova mačka “uvodi” neke nove logike, postojanja paralelnih svemira i stvarnosti.
Strogi geometrijski ustroj koji proizlazi iz Elemenata fraktalan je pak Aristotelovskoj poetici stvaranja kazališta, njegovoj organici, koja se iznova spaja s filozofijom kvantne fizike. Ne samo da su objekti samoslični, već su samoslične i stvarnosti, događaji, društva, a mijenjanjem percepcije stvaraju se nadokviri. U tome smislu (i samo u tome) se u (Tit)raju umjetnička djela smatraju mogućim stvarnostima. Stoga se odabiru autori i njihova djela kao sinergijski, fuzijski elementi potencijalnih (usporednih) stvarnosti. Primjerice Tragična scena Sebastiana Serlia, ili refleksije Roberta Wilsona, Salvadora Dalija, Renea Magrittea, Mauritsa Cornelisa Eschera. Na isti se način integriraju Matoš, Marinković i Nušić.
Sve se događa projekcijama i 3D mapiranjem, u kojemu je oblikovanje svjetla bez ijednog reflektora, potpuno izbrisano, prazno, s minimalnim pojavljivanjem jednog tijela (bez karakterizacije) u prostoru koji su sastvani dio gledatelji – organski dio produkcije, bilo Aristotelovski, bilo kvantni. Primjerice, dvodimenzionalne linije postaju plohe, točke tijela, a zidovi nova prostranstva stvarnosti.
Ovaj pak dramaturški zahvat postaje osnovno sredstvo “mapiranja” drugih ustorja. Stvaranjem prostorno scenografskih elemenata konstruira se prostor iluzija u kojemu se gledatelju redukcijski nudi niz mogućih perciptivnih stvarnosti. Prema posljednjim fizikalnim teorijama možda je cijeli Univerzum jedan hologram! Ipak, na samom kraju kada sve završi, ostaje prazan prostor. Euklidov kako ga većinom percipriamo? Ili kvantno prazan, prepun kvantne pjene, prepun kreacije i anihilacije čestica i antičestica, prepun pretvorbi energija u mase i obratno? Je li pročišćenje od ograničenja dovoljno za Raj, ili ponovno Pakao? Jer sve viđeno samo su različita titranja istih kvantnih struna…
Nagrade i priznanja
- Nagrada žirija Hodač za najautentičniju estetiku na festivalu Patosoffiranje u Smederevu.
Broj izvedbi predstave
Premijera:
4. lipnja 2014. u 20 sati
Repriza:
5. lipnja 2014 u 20 sati INK
4. srpnja 2014. – Umag – Zlatni lav
17.listopada.2014.- Riječka premijera
18. listopada 2014. – Rijeka
18. listopada 2014. Rijeka
27. kolovoza 2015. Smederevo
23. rujna 2015. Beograd BITEF u 20 sati
23. rujna 2015. Beograd BITEF u 22 sata
3. studenoga 2015. INK