Dina VUKELIĆ

 

ZAUSTAVLJENI SVIJET

 

Premda je tekst Kad je stao svijet Dore Delbianco nastao znatno prije
pandemijskog vremena, spletom se okolnosti izvodi godine 2022.
u društveno-političkom trenutku kada svijet doista staje i poprima
sasvim novo obličje, što pojedinca potiče da silom prilika usvaja novi
sustav vrijednosti, kao i nove (novonormalne) perspektive o svemu
što je dotad poznavao. Drama gotovo vizionarski pretkazuje kaotičnu
sliku svijeta koji se zaustavio zbog jedne smrti. Za razliku od društva
koje nerijetko relativizira i umanjuje pojavu smrti, svodeći je na
statistički podatak ili pak na priučene savjete bližnjima poput onoga
da se “život ipak nastavlja”, senzibilan, apsurdan i melankoličan tekst
Delbianco iz svakidašnje situacije, tragedije svima poznate i bliske,
izvlači maksimum dramskog potencijala – tako što jednu smrt čini
velikom i značajnom. Smrt portira Martina Guneka, jednoga sasvim
običnog, ali zapravo nimalo uobičajenog čovjeka pred mirovinom,
pokreće tektonske promjene na intimnom i političkom planu
uzurpiranoga svijeta. Slojevita struktura teksta uvodi nas u labirint
zavrzlama s kojima se pojedinci zahvaćeni osobnim izazovima
suočavaju na različite načine; osobne tjeskobe, obrambeni mehanizmi
i maske se ruše, baš kao što se ruši ustaljena rutina jedne krajnje
disfunkcionalne obitelji i političkoga sustava.
Dramaturški izazovno skrojen tekst bazira se na leptirovu efektu,
transponiranom u pitak i prohodan dramski jezik: jedna mala
promjena neminovno dovodi do druge, što nas pak uvodi u
svojevrstan rollercoaster zbivanja. Paradoksalno, tekst gradi
vlastitu logiku iz iracionalnosti “zaustavljenoga svijeta”, čemu
dodatno pogoduje i okružje medijskog senzacionalizma, političke
korumpiranosti, ali i korumpiranosti čovjeka na najintimnijem
planu. Delbianco isprepleće intimne sfere pojedinaca s političkim
planom, dokazujući kako jedno bez drugoga ne opstaje u zatrovanoj
simbiozi. Umreženost, nalik spomenutom leptirovu učinku, rastvara
i hijerarhiju centara moći. Progresijom radnje, uspinjemo se na
društvenoj ljestvici, upoznavajući dijapazon likova koji čine državni
dužnosnici manjega ili većeg utjecaja, a dolazimo i do same političke
vrhuške, što beskompromisno podliježe satiričkoj oštrici.

 

Minimalistička i precizna režija Vite Taufera fokusira se upravo na
spregu intimnoga i političkog plana radnje. Pratimo moralni raspad
(a)tipične obitelji, ispunjene tjeskobnim i mračnim aspektima
karaktera, što tek nakon smrtnog slučaja isplivavaju na površinu.
Arhetipski sukob braće, neostvarene ambicije, kompleksi, gomila
neizrečenoga taloga, dugova i živčanih slomova pojedinaca
zatomljenih u kavezu vlastitih emocija i nemoći – problemi su
koji se postupno otvaraju dok ne dođe do kompletnog usijanja.
Poput domina, ruše se ustaljeni obrasci i tabui, a oni se neminovno
odnose i na politički (polu)svijet. Pritom, misterij smrti portira,
što se raspetljava uz pomoć nemuštog inspektora i političke svite
visokih ambicija, oblikuje narativ noira, a apsurd svijeta izokrenutih
vrijednosti, svakodnevnih i manje svakodnevnih banalnosti te svih
vrsta manipulacija, postaje preslikom tragikomedije naših života.
Angažiran tekst Kad je stao svijet itekako korespondira s hrvatskom
svakidašnjicom. Ne samo što nam približava karaktere u kojima
prepoznajemo sebe i okolinu, nego i otvara niz etičkih dvojbi, koje
sežu do razine nelagode. A to jest i krajnja manifestacija slobode
pisca visokoga senzibiliteta za društveno odgovoran tekst. Koliko
je potrebno da se pojedinac pretvori u oportunista? Možemo li svi,
zahvaćeni u nadrealnom svijetu, u kakvom jesmo, postati oportunisti?
Je li poštenje na cijeni ili tek izraz krajnje (donkihotovske) naivnosti?
Što je sve potrebno da bi se propalo u ponor i je li taj ponor, u kojemu
svi jesmo, rupa bez dna? I što se sve treba dogoditi da vidimo i
čujemo jedni druge, a ne tek vlastite potrebe?

 

Predstava nastala u koprodukciji Istarskog narodnog kazališta u Puli
i Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci povezuje
umjetnike iz više sredina, čineći tako i sama vlastitu perspektivu
svijeta obogaćenu za raznovrsna iskustva i njihovu razmjenu.
Umjetnički proces rada na ovome tekstu stoga je učinio da svijet koji
svako malo staje – pogođen pandemijom i nevjerojatnim obratima
u dnevno-političkom miljeu – ipak potraje zahvaljujući kreativnoj
sinergiji koja se stvorila u iscrpnom radu na predstavi. Svijet možda
svako malo stane u ova izazovna vremena, ali kazalište, nasreću,
opstaje!

 

 

ISTARSKO NARODNO KAZALIŠTE
Gradsko kazalište Pula

 

BIBLIOTEKA INK, sv. 33
Dora DELBIANCO
KAD JE STAO SVIJET

 

Nakladnik
ISTARSKO NARODNO KAZALIŠTE
Gradsko kazalište Pula

 

Za nakladnika
Gordana JEROMELA KAIĆ

 

Urednik
Miodrag KALČIĆ

 

Fotografije
Karlo ČARGONJA

 

Naslovnica i plakat
Dobriša RADOVANOVIĆ

 

Grafičko oblikovanje i tisak MPS, Pula

 

Tiskano u Hrvatskoj / Printed in Croatia
Istarsko narodno kazalište © Dora Delbianco, 2022.

 

ISBN 978-953-7788-25-4

 

CIP zapis dostupan je u računalnom katalogu
Sveučilišne knjižnice u Puli pod brojem 150908035.

Pula, veljača 2022.