“Tramvaj zvan Žudnja” zasigurno je najznačajniji i nikad nadmašeni kazališno književni uspjeh Tennessee Williamsa. Ta drama, koju svi, već odavno, ubrajaju u klasična djela američke dramaturgije, donijela je autoru pored Nagrade dramskih kritičara New Yorka i Pulitzerovu nagradu za sezonu 1947/48. Kad se danas spomene “Tramvaj zvan Žudnja”, gotovo svima na pamet pada, Oscarom nagrađena, filmska adaptacija iz 1951. Film je režirao Elia Kazan, koji je režirao i originalni kazališni komad. U glavnim ulogama pojavili su se Marlon Brando (Stanley Kowalski), Vivien Leigh (Blanche DuBois), Kim Hunter i Karl Maiden.

Zanimljivost vezana uz film: Hollywood je na inzistiranje raznih ćudorednih skupina, cenzurirao i otupio oštrice originalnoga djela zatajivši u filmu Blanchin brak s homoseksualcem, a promijenjen je i kraj koji u filmu znatnije amnestira Stellu i Stanleyja. Tako je Tennessee Williams i sam postao žrtva lažnog morala kojeg je nemilosrdno raskrinkavao u ovom, i ostalim svojim djelima.

Unatoč vremenskom odmaku od preko šezdeset godina, Williams je i danas na svjetskim pozornicama rado i često izvođen, neobično aktualan i suvremen autor. Razlog njegovoj izvrsnoj komunikaciji sa suvremenim gledateljem (kao, uostalom, i njegove popularnosti na svim kontinentima) treba ponajprije tražiti u tome što se Williams, u svim svojim dramskim tekstovima, bavi prije svega stanjima ljudske psihe. U njegovim rastrojenim protagonistima slabih živaca, kao da se ogleda neuroza suvremenog društva i sve veća depresija u koju polako, ali sigurno i duboko tonemo. Nezadovoljstvo životom, osjetljivost i krhkost žena, okrutnost muškaraca, nerazumijevanje muškaraca i žena, potisnuta homoseksualnost, neprihvaćanje različitosti, dominantne su teme Williamsovih drama pa tako i “Tramvaja”. Njegovi su ženski likovi u stvari bili najsličniji njemu i ženama koje su zauzimale značajno mjesto u njegovom životu. Tako je i Blanche slična dvjema ženama iz Tennesseejeva života, njegovoj majci koja je cijeli život bježala od stvarnosti i mentalno nestabilnoj sestri.

Okosnica je drame sukob i suprotnost između Stanleyja i Blanche. Osiromašena, sofisticirana južnjačka aristokratkinja Blanche DuBois dolazi u posjetu mladoj sestri Stelli, udanoj za poljskog emigranta Stanleyja Kowalskog iz radničke klase, koja živi u francuskoj četvrti New Orleansa. Blanche je ranijebila udana i jako zaljubljena u svoga muža, mladoga siromašnog pjesnika, samoubojice zbog prikrivenog homoseksualizma. Više se nije ponovno udavala, nastavila je živjeti u malom gradu na jugu kao učiteljica. Pravi razlog njezine posjete sestri je nedostatak novca za život, a k tomu u njenom gradu smatraju je ženom sumnjiva morala, jer se otkrilo da je imala brojne afere s mlađim muškarcima. Blanche ne može shvatiti što njezina sestra Stella nalazi u sirovom Stanleyju i pokušava’ju odvojiti od njega; ne razumije njihov odnos pun animalne strasti.

Stanley i Blanche predstavnici su različitih socijalnih klasa, ali puno važnija razlika i sukob proizlaze iz različitosti njihovih unutarnjih svjetova, iz njihovih odnosa prema životu. To su dvije sasvim različite koncepcije: Blancheina je u mašti, iluziji i duhovnosti, a Stanleyjeva egzistira samo u gruboj realnosti i čvrsto je na zemlji.

“Moralno” društvo osuđuje Blanche, jer se ne snalazi u svijetu bez svoga mladog pjesnika, u svijetu Stanleyja Kowalskog. Jedino što Blanche održava u životu jeste upravo ŽUDNJA – žudnja za izgubljenom mladošću, nježnošću i ljubavlju. Ona miješa javu i snove, uljepšava realnost. Od promiskuitetne i bolne prošlosti bježi u ružičaste izmaštane svjetove, u idiličnu stvarnost, a preostali tragovi elegancije i profinjenosti te žudnja za ljubavlju čine je tragičnim likom. Suočena s grubom zbiljom, u kojoj nema romantičnih mjesta, ona tone u ludilo.

Blanche DuBois još uvijek čeka tramvaj koji će je odvesti na neko mjesto u svijetu koje bi mogla nazvati svojim. Ne vjerujem da bi joj naše vrijeme moglo pomoći! U ovome svijetu kapitalizma, materijalizma, konzumerizma, komercijalizma…, sve je manje mjesta za duhovnost i čistu, neiskvarenu ljubav o kojoj sanjari Blanche. U vremenu koje (kako kažu Partibrejkersi) samo “kupuje, prodaje, oduzima i dodaje…”, tržište će vam osigurati potrebnu količinu “ljubavi” proporcionalno vašoj platežnoj moći. Narudžbe su moguće i on-line, iz sigurnosti vašega doma. U takvom svijetu ima mjesta samo za Stanleyja Kowalskog, ali ne i za Blanche.

Dražen FERENČINA, redatelj

ISTARSKO NARODNO KAZALIŠTE 
Gradsko kazalište Pula

BIBLIOTEKA INK, sv. 18

Tennessee WILLIAMS
TRAMVAJ ZVAN ŽUDNJA

Nakladnik
Istarsko Narodno Kazalište
Gradsko kazalište Pula

Za nakladnika
Gordana Jeromela Kaić

Prijevod
Ivo JURIŠA

Urednik
Miodrag Kalčić

Fotografije
Saša Miljević

Grafičko oblikovanje
STUDIO SONDA, Vižinada

Tisak
GRAFOMARK, Zagreb

Tiskano u Hrvatskoj / Printed in Croatia

Istarsko narodno kazalište © Tennessee Williams, 2013.

ISBN 978-953-7788-09-4
CIP zapis dostupan je u računalnom
katalogu Sveučilišne knjižnice u Puli.

Pula, listopad 2013.