Ova predstava scenski diskutira i propituje mitsku priču iz davnih vremena. Ali priču koja nas upravo danas vješto sustiže i tjera da se zagledamo i prepoznamo sebe, preispitamo vlastite stavove – u ovom našem (ne) vremenu. Ona nikako nije romantična slikovnica povijesti grčkih mitova, već pukotina u političnom prostoru trajanja mita koji se obraća gorućoj sadašnjosti.

Euripid, prema motivima čije je “Elektre” nastala ova predstava, najmlađi od trojice grčkih trageda (Eshil, Sofoklo, Euripid – a sva su trojica pisala o njoj i njenoj žudnji za osvetom) pisao je i opisao vrijeme rađanja europske civilizacije u mukama, pobjede nad barbarizmom – i tako politički aktualno, kritički suvremeno zauvijek obilježio dramsko pismo koje poznajemo.

Njegovi likovi nisu više kao kod njegovih prethodnika junaci (baš zato biramo upravo Euripida), heroji, već normalni ljudi – deheroizirani, njegovi suvremenici o
kojima piše britkim perom, kritičkim umom i teškom rukom.

Lišeni mitske snage nedodirljivi, svima poznati likovi postaju obični ljudi, ljudi sa svim manama i vrlinama egzistencija prepuštenih turbulentnim vremenima. Na taj način postiže se i raskazuje socijalna, politička, ali i etička dimenzija njihova djelanja.

Protjeran iz Atene u korist “umjerenijeg” razvoja demokracije pravu je slavu njegovo djelo dočekalo tek poslije smrti toga vizionara. Njegova je slobodna misao spremna na obračun sa suvremenicima i licemjerjem lijepog i apologetskog odnosa prema vlasti zasmetala moćnike. One koji su se kleli da utiru put demokraciji. Zar ne zvuči poznato?

A ipak Elektru piše u pradavna vremena, negdje oko 410. pr. n. e.

Taj tvorac najintrigantnijih ženskih likova (Medeja, Hekuba, Alkestida…) Elektru tjera na osvetu zbog smrti oca koji je pao od ruke majke, ali sada i kraljice – Klitemnestre. Njena je želja za ubojstvom majke i ljubavnika joj novopečenog vladara i, po njenom mišljenju uzurpatora vlasti, Egista, zastrašujući pokretač radnje.

No unatoč njenoj tragičnoj sudbini, Elektra je sve osim savršene junakinje našega doba. Ta antiheroina nije pravedna osvetnica čija teroristička akcija umorstva vlastodržaca donosi očekivani boljitak, već je i sama, isto kao i njezin brat Orest, prije svega žrtva političke represije. Elektrino poniženje, siromaštvo, težak fizički rad, progon Oresta od političkih neistomišljenika – krvava je stvarnost koja
oblikuje njenu stoljećima opjevanu volju i odlučnost, a sva ta buka i metež
zločina i smjena vlasti rasadnik su u kojem najčešće uspijevaju baš pogrešne
odluke protagonista. Elektra, žena opsjednuta osvetom oca, manipulacijom
natjera brata Oresta da izvrši sam čin ubojstva i preuzme krivnju. Tek naknadno
oboje spoznaju uzaludnost čina. I svojom nas sudbinom upozoravaju da začarani
krug osvete za događaje u prošlim vremenima ne može donijeti mir, niti
dozvoljava novi Početak.

Mit i sam Euripid, pa tako i mi tijekom rada na predstavi, koristimo tek kao svima poznatu priču koju je upravo stoga moguće prepoznatljivo konvertirati, uzimamo je kao sredstvo koje osigurava mogućnost da se analizira poslijeratno vrijeme (kod Euripida vrijeme je radnje poslije Trojanskog rata, a kod nas također ovo naše poslijeratno vrijeme okićeno počecima višestranačja, demokratskih promjena) obremenjeno naslijeđem, a istovremeno preplašeno onim što će doći. Tako mitski likovi postaju njegovi, ali i naši suvremenici – rastrgani prilikama koje su ih
zatekle, moralnim dvojbama, pogrešnim odlukama slobodnim od Bogova.

Naš je razlog ili, bolje rečeno, potreba progovoriti, naravno, o aktualnom vremenu, otvoriti dijalog o pitanjima koja nas muče i okružuju – kao što i jest s jedne strane: pitanje i opravdanost osvete, nasilja u obitelji, ali i zloporabe položaja i ovlasti koju su u našoj priče sebi dozvolili kralj i kraljica, Egist i Klitemnestra, prevrtljivosti
naroda koji se uvijek istim žarom priklanja pobjedničkoj strani, a s druge pak:
problemi svima nama poznatog vlastohleplja, častohleplja, ali i ratova te
povijesti koja u mnogome ne samo određuje, već i upravlja našom sadašnjošću.

Željka UDOVIČIĆ PLEŠTINA dramaturginja

ISTARSKO NARODNO KAZALIŠTE
Gradsko kazalište Pula

BIBLIOTEKA INK, sv. 10

Željka UDOVIČIĆ PLEŠTINA
Damir ZLATAR FREY

ELEKTRA
po Euripidu

prema preradbi Mani Gotovac iz 1988.

Nakladnik
ISTARSKO NARODNO KAZALIŠTE
Gradsko kazalište Pula

Za nakladnika
Gordana JEROMELA KAIĆ

Urednik
Miodrag KALČIĆ

Fotografije
Saša MILJEVIĆ
Branislav DANEVSKI

Grafičko oblikovanje
Emil FLATZ

Tisak
MPS, Pula
Tiskano u Hrvatskoj/Printed in Croatia

Istarsko narodno kazalište © Željka Udovičić Pleština, Damir Zlatar Frey,2011.

ISBN 978-953-7788-01-8

CIP zapis dostupan je u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice u Puli.

Pula, ožujak 2011.