DAMIR ZLATAR FREY, dramski i operni redatelj, koreograf, dramski pisac, kostimograf, scenograf, utemeljitelj i ravnatelj kazališta i festivala, osebujni je kazališni autor koji ne ostavlja ravnodušnim ni gledatelje ni kritičare. Nakon više od sedamdeset koreografija, što samostalnih što u dramskim predstavama, u Sloveniji i na cijelom prostoru bivše Jugoslavije, 1986. godine utemeljuje u Ljubljani “Koreodramu”, vlastito kazalište koje je ostavilo dubokoga traga u stvaralačkim poetikama suvremenoga slovenskog kazališta, ali i u širem kulturnom prostoru. Ostvario je brojne vrijedne i hvaljene autorske projekte i predstave u hrvatskim, slovenskim, bosanskim, srpskim i talijanskim kazalištima od kojih se izdvajaju uprizorenja Slavka Gruma Događaj u gradu Gogi, Ivana Cankara Lijepa Vida, Oscara Wildea Saloma, Slavenke Drakulić Božanska glad, Eugenea Ionescoa Lekcija, Uga Bettija Zločin na kozjem otoku, Federica Garcia Lorce Krvava svadba, Marquisa de Sadea Filozofija u budoaru, Jeana Geneta Balkon, Sluškinje i Strogi nadzor, autorskog projekta Tirza ili slast na ustima šumskoga demona, Davida Harrowera Noževi u kokošima… te nedavne Dame s kamelijama Aleksandrea Dumasa u riječkom HNK-u Ivana pl. Zajca. Njegov dramski prvijenac, autor teksta uz režiju, scenografiju, kostimografiju, koreografiju i odabir glazbe, Krv i košute praizveden je 1989. u Mriboru, a u Hrvatskoj je doživio premijere 2003. godine u Puli i 2006. u Varaždinu. Dobitnik je više vrijednih priznanja, među kojima se ističu: odličje predsjednika Republike Hrvatske za doprinos u kulturi Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića, Marulova nagrada, nagrada Hrvatskoga glumišta, Prešernova nagrada, Župančićeva nagrada, Nagrada grada Ljubljane te Borštnikova nagrada koju je dobio u više navrata. U Umagu 2000. godine utemeljuje, pokreće i umjetnički vodi Međunarodni festival komornoga kazališta “Zlatni lav”. Nakon drama Krv i košute i Tomizziane ovo je treća režija Damira Zlatara Freya u Istarskom narodnom kazalištu Gradskom kazalištu Pula.

A zašto Saloma baš danas?

Zato što ta priča, koja raspravlja o poremećenosti sustava osnovnih ljudskih vrijednosti, ne samo da provocira, već postaje upravo nezaobilaznom baš u turbulentnim vremenima. Jer su životi ovih naših likova započeti davno, u vremenu smjena civilizacija, u vremenu koje je stare vrijednosti osudilo na nestajanje, a nove još nisu bile nastale.

Naši likovi egzistiraju u mreži odnosa koja se uspostavlja zapravo iz potpunoga otuđenja: svatko od njih egzistira za sebe, neosjetljiv za probleme drugih, potpuno usredotočen na sebe, vlastite potrebe i probleme. Njihove suodnose nameće situacija u kojoj se zatiču, a unutar nje svakoga od tih likova na različit način dramski pokreće žudnja, želja, potreba – opsesivna strast. Saloma žudi za Jokanaanom (Ivanom Krstiteljem), Herod za Salomom i njenim plesom, Herodijada za osvetom, Sirijac za Salomom… No, u toj relaciji, predmet njihovih žudnji ostaje samo objekt, a nikada subjekt. Herod je, dakle, spreman Salomi sve, baš sve obećati samo da udovolji vlastitoj želji da vidi njezin ples, Saloma traži glavu Jokanaanovu (Ivanovu) ne bi li zadovoljila svoju potrebu za njegovim poljupcem – time je do apsurda doveden egoizam njihova motiva djelovanja. Pored toga predstava progovara o još nekim temama koje su nam danas itekako poznate, primjerice – o incestu koji majka Herodijada gotovo tolerira ili pak nedovoljno snažno brani zbog sigurnosti vlastite pozicije u toj društvenoj hijerarhiji, o strahu vlastodršca od pobune, o Salomi kao predstavnici nove generacije bez skrupula, vrijednosti, budućnosti.

Mi smo, dakle, ponovno prepoznali njen Ples na prijelazu tisućljeća. Zašto? Zrakoprazni prostor između epoha puni se tranzicijskim floskulama koje u predahu histeričnoga vremena, u kojem smo zarobljeni, krade i sakriva identitete pojedinca. Biti ili ne biti zamijenjeno je pitanjem: biti ili imati. Utopija je dokinuta. Ideali zabranjeni. Okrutnost postaje modus preživljavanja.

Univerzalnost teme u srazu s našom suvremenošću otvorila nam je politizirani prostor pozornice teatra na kojem naša Saloma postavlja naša pitanja o nama samima. Njen Ples tjera na razmišljanje. O nama.

Željka UDOVIČIĆ, dramaturginja

Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula zahvaljuje na suradnji, ustupljenom prostoru i ostalim uslugama u pripremi predstave SALOMA Zagrebačkom kazalištu mladih (ZeKaeMu) u Zagrebu.

Posebna zahvala svim gospodarstvenicima u gradu Puli koji su nas prepoznali te na bilo koji način podržali i potpomogli realizaciji programa (iako žele ostati anonimni).

Partner pri projektu
Narodno pozorište Tuzla

Medijski partner: Radio Pula
Medijski pokrovitelji: Glas Istre, Radio Maestral, Radio Giardini, Radio Istra, TV Nova, NIT TV
Sponzori: Croatia, Zagrebačka banka, Istracement, Arenaturist, Poljoprivredno gospodarstvo Veralda, Tiskara MPS, Angolo, Jamnica.

PREMIJERA:

27. veljače 2010.

REPRIZE:

28. veljače 2010.
01. ožujka 2010.
02. ožujka 2010.
03. ožujka 2010.
27. travnja 2010.
28. travnja 2010.
15. listopada 2010.
09. svibnja 2010. HNK u Zagrebu
04. lipnja 2010. SNG u Mariboru, Slovenija
17. RUJNA U NARODNOM POZORIŠTU – BEOGRAD
20. RUJNA FESTIVAL “MLAD OTVOREN TEATAR” – SKOPJE
19. LISTOPADA FESTIVAL MESS – SARAJEVO
24. srpnja 2011. Mittelfest-Cividale del Friuli, Italija