Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula zahvaljuje na potpori Ministarstvu kulture Republike Hrvatske i Istarskoj županiji.

Suradnja dvaju kazališta danas na zajedničkom projektu više je nego uobičajena, gotovo rutinska, pojava pa ne čudi, možemo slobodno bez dvojbi reći i zakašnjela, prva koprodukcija Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula i Talijanske drame Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca Rijeka na drami ‘RIVA I DRUXI doajena i barda istarske književnosti Milana Rakovca, nagrađenoj trećom Nagradom za dramsko djelo “Marin Držić” Ministarstva kulture Republike Hrvatske za 2006. godinu, u režiji i dramaturškoj obradi Laryja Zappije. Naime, ne samo općepoznata povijesna i zemljopisna bliskost Pule (ili sveobuhvatnije, Istre) i Rijeke, već i ona kulturna, socijalna, dvojezična, polidijalektalna i ina, dakle svakovrsna i svekolika kulturološka povezanost pretpostavljala je takvu suradnju teatara koja je naposljetku ostvarena upravo na ovoj zavičajnoj i višejezičnoj (čakavsko-puležansko-hrvatsko-talijanskoj) rakovčevijanskoj freski, predstavi o prijepornom pulskom poraću četrdesetih godina prošloga stoljeća. Nepostojanost jezičnih barijera (ter se kapimo), spontana multikulturalnost i zavičajna neposrednost zasigurno su teatarski izazovi nesagledivih razmjera. Nesumnjivo, započeta koprodukcijska suradnja naših kazališta za sobom nosi lepezu mogućnosti, otvara široki prostor za mnoštvo zavičajno nam bliskih tema, kako povijesnih tako i suvremenih, vrijednih i zanimljivih scenskih propitivanja i dramskih uprizorenja. Ča bi Istrijani rekli: samo kuraja i krijancije.

Gordana Jeromela Kaić
ravnateljica Istarskog narodnog kazališta

Ne znam da li smo Gordana Jeromela Kaić i ja tog svjesne, no ono što smo učinile odlučivši se na koprodukciju predstave kakva je ‘RIVA I DRUXI vjerojatno je povijesni iskorak. Ne samo zato jer su dvije zemljopisno bliske i po mom mišljenju komplementarne kazališne kuće kakve su Talijanska drama Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci i Istarsko narodno kazalište u Puli konačno započele suradnju na konkretnom projektu, već i zato što su se oslonile na tekst kakav je ‘RIVA I DRUXI autora Milana Rakovca, koji simbolizira intelektualnu putanju prijeđenu od početnih nepovjerenja, u usporedbi s drugima, do potpunog prihvaćanja i razumijevanja. Nije slučajan ni izbor redatelja Laryja Zappije koji svom talentu i estetskom ukusu, apsolutno bliskom kulturi suvremenog kazališta, pridružuje svoj osobni osjećaj pripadnosti dvjema kulturama, hrvatskoj i talijanskoj, smatrajući se k tomu, možda povrh svega, građaninom svijeta. Talijanska vas drama, prihvaćajući sav rizik, poziva da prihvatite taj naš kazališni projekt kao mogućnost govora o egzodusu, unutrašnjem i vanjskom, kolektivnom i osobnom, multietničkom i nacionalnom, da bismo progovorili o nama skupljajući komadiće pamćenja koje ćemo zajednički zalijepiti u album uspomena, uz uporabu neobičnog ljepila u kojem se miješaju razni jezici i narječja i gdje se višeglasje oživljuje u jednom posve razumljivom i sugestivnom polifonijskom pjevu.

Laura Marchig
ravnateljica Talijanske drame

• Najbolja režija i dramatizacija (Larry Zappa) – Festival Zlatni lav Umag
• Nominacije za Nagradu Hrvatskog glumišta u kategorijama: najbolje predstave u cjelini i najbolje režije.

Svečana premijera

06.03.2008. u 20.00 sati
15.03.2008. u 19.30 sati HNK Ivana pl. Zajca Rijeka

Reprize

07.03.2008. u 12.00 sati
07.03.2008. u 20.00 sati
08.03.2008. u 20.00 sati
17.03.2008. u 12.00 sati repriza, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka
17.03.2008. u 19.30 sati repriza, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka
18.03.2008. u 19.30 sati repriza, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka
05.04.2008. u 20.00 sati
03.07.2008. u 21.00 sat, Zlatni lav, Umag
23.07.2008. u 21.00 sat, Primorski poletni festival,  Kopar
18.10.2008. u 19.30 sati, Gavelline večeri, Zagreb
29.11.2008. u 19.30 sati, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka
10.04.2009. u 20.00 sati
24.04.2009. u 20.00 sati, 19. Marulićevi dani, Split

Predstava »Riva i druxi (Stižu drugovi)« Milana Rakovca u Istarskome narodnom kazalištu u Puli, u režiji Laryja Zappije nudi »rekonstrukciju« sudbina istarskih stanovnika u doba previranja poslije dolaska partizana 1945. godine

Nadolazeći zvuk bombardera, zaglušujuća eksplozija uz snažan prasak narančasto-crvenog bljeska koji je osvijetlio ruševine-aluminijsku konstrukciju scenografije te dim s pozornice koji ulazi u gledalište označili su početak dramoleta »Riva i druxi (Stižu drugovi) La nostra storia amara« Milana Rakovca, koji je u režiji i dramaturškoj obradi Laryja Zappije izveden 8. ožujka u Istarskome narodnom kazalištu – Gradskome kazalištu Pula.
Time je počela »rekonstrukcija« sudbina i tragedija koje su se dogodile istarskim stanovnicima, Hrvatima i Talijanima, u doba velikih povijesnih previranja poslije dolaska partizana 1945. godine.
Dramska freska »Stižu drugovi« ili »La nostra storia amara« ispričana je kroz sudbinu dječaka Grge koji zajedno s majkom Lucom stiže u grad, u Pulu, i donosi život sela, ali i sjećanje na mrtvog oca i djeda koje su ubili fašisti.
U novoj sredini, gdje ga dočeka iskušenje novoga i stranoga, uranja u strani-novi identitet, susreće se sa sunarodnjacima i potomcima fašista te s dječakom Brunom i njegovom majkom Venerandom. I oni su u istoj situaciji, i njih se iskorjenjuje, i oni moraju u neki drugi prostor, u neki novi identitet.
U tom srazu svjetova, mentaliteta, kultura, jezika, identiteta i sudbina dječak upoznaje i novoustoličenu ideologiju koja kao zastor sve to natkriljuje, a koju on, poput mnogih, još ne uočava kao uzrok nevoljama.
Skrivena tim zastorom Grgina drama, drama pojedinca, ma koliko bila bolna, ipak se brže utapa u dramu i tragediju zajednice i naroda koji vapije pročišćenje koje se sastoji u proizvođenju drame drugomu. Upravo tu vrstu životne dramatike, katarze i smiraja nudi predstava »Riva i druxi«.
Rakovac i Zappia zastor povijesnih skrivanja i nedovoljno priznatog počinjenog zla u predstavi čine vidljivima i pokazuju kako se tragedija mogla izbjeći da tih zastora nije bilo. Ponad svega poručuju kako je suživot tih ljudi neodvojiv od zajedničkih sudbina koje su jednako traumatične i pogubne i jednako zaslužuju iskupljenje.
»Rasutim teretom« takvih sudbina i osobnih drama redatelj je napučio pozornicu, konstrukciju od dvanaest kaveza na tri razine ispunio je namještajem i uspomenama (izvrsna scenografija i svjetlo Dalibora Laginje i Denija Šesnića), i sve to precizno izrežirao.
Kroz osjećaje i snove tih ljudi, kroz njihova iskustva i doživljaje, kroz zla i praštanja, kroz sve što ovaj dramolet čini uvjerljivom i iznimnom dramskom freskom, osjećala se sigurna redateljeva ruka koja je to pretvorila u čudesnu polifoniju jezika.
Glumci (Aleksandar Cvjetković – Grgo, Filip Lugarić – mali Grgo, Romina Vitasović – Luca, Elvia Nacinovich – Veneranda, Bruno Nacinovich – Checo, Denis Brižić – Kopinič, Milan Rakovac – glas pisca, Rosanna Bubola – Cantastorie, Elene Brumini – Tea, Lucio Slama – Toio, Alida Delcaro – Pina, Teodor Tiani – Giovanni i Rade Radolović – Freddy) svojom su nadahnutom glumom, svojim minucioznim slaganjem detalja i svojim iznijansiranim govorom predstavu začinili najljepšim mirisima jezika.
Zvuk njihova jezika – u grubosti i nijansama, u narječju i tvorbama, koje nastaju miješanjem talijanskog i hrvatskog, istroveneteskoga i čakavskoga – oblikuje istodobno duhovit i dramatičan jezični amalgam, što predstavu uzdiže u životnosti i uvjerljivosti.
Osobito se to osjetilo u govoru pisca, u njegovim prisjećanjima na to vrijeme, koji je redatelj ugradio u skrukturu predstave i time joj priskrbio autentičnost.
Skladatelj ove iznimne predstave bio je Duško Rapotec Ute, koreografkinja Andrea Gotovina i kostimografkinja Danica Dedijer.

Andrija Tunjić