U proljeće 2020., Meg Stuart dobiva poziv Haus der Kulturen der Welt za sudjelovanje u projektu CC: World. Razni umjetnici i stručnjaci odazvali su se šaljući osobna pisma u obliku videa ili eseja, kao odgovor na trenutnu situaciju u svijetu. Stuart je izradila četiri videa istražujući naš promjenjiv odnos prema vremenu kroz dijalog s retro-futurističkom arhitekturom kultne zgrade HKW u Berlinu.

Program je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija RH

Video, 7 min.

Mjesto radnje uratka The Lobby je foaje zgrade HKW u Berlinu, modernističkog remek-djela izgrađenog 1950-ih. Pet ljudi kreće se njezinim golemim sobama i stiliziranim interijerima, inače prepunim željnog iščekivanja, a sada sablasno napuštenim. Uvodi se drugačija vrsta napetosti – beskrajno čekanje. Poigravajući se s postojanošću zidova i stupova, kutovima i perspektivama, ostavljaju tragove prisutnosti i odsutnosti u tom međuprostoru. Tražeći vezu, bez da se ikad uistinu sretnu.

Režija: Meg Stuart
Izvođači: Márcio Kerber Canabarro, Roger Sala Reyner, Isabela Fernandes Santana, Tiran Willemse i Sigal Zouk
Kostimi: Aino Laberenz
Glazba: Hahn Rowe

Kamera i montaža: Stephane Leonard
Produkcija: Haus der Kulturen der Welt i Damaged Goods
Naručitelj: Haus der Kulturen der Welt

Program je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija RH

Video, 4 min.

Intermission prikazuje Haus der Kulturen der Welt u Berlinu kao nezemaljsko okruženje određeno svojim izuzetnim krovom. U pozadini valovitog bijelog krajolika, tijela se spajaju, odupiru i rastavljaju u nepravilne dijelove i isprekidane linije. Kroz poigravanje s elementima znanstvene fantastike, melodrame i mita, Intermission je fiktivni odraz značenja čekanja nepoznatog. Grad Berlin lebdi na rubu horizonta, pridonoseći osjećaju nadolazeće drame.

Koreografija: Meg Stuart
Izvođači: Márcio Kerber Canabarro, Roger Sala Reyner, Isabela Fernandes Santana, Tiran Willemse i Sigal Zouk
Kostimi: Aino Laberenz
Glazba: Stephane Leonard

Kamera: Stephane Leonard
Montaža: Stephane Leonard i Meg Stuart
Posebna zahvala: Mor Demer

Naručitelj: Haus der Kulturen der Welt

Produkcija: Haus der Kulturen der Welt i Damaged Goods

Program je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija RH

Video, 5 min.

Uz melodiju elektro-pop fantazije Good Day Today Davida Lyncha, Overtime razigrano izbjegava područje glazbenih videa i putopisa. Vidimo grupu ljudi koji se druže i zezaju na bijelom prostranstvu, kombinaciji nebeskog igrališta i pustoši. Snimljen u vrijeme zalaska sunca, video nas privlači toplinom njihova prijateljstva i duhovitosti, no ostavlja opor okus. Jesu li ti ljudi slobodni ili su nekako izmješteni u vremenu? Igraju li se ili traže utočište?

Režija: Meg Stuart
Izvođači: Márcio Kerber Canabarro, Roger Sala Reyner, Isabela Fernandes Santana, Tiran Willemse i Sigal Zouk
Kostimi: Aino Laberenz
Glazba: GOOD DAY TODAY (David Lynch)

Printane stijene: Julian Weber
Kamera i montaža: Stephane Leonard
Produkcija: Haus der Kulturen der Welt i Damaged Goods
Naručitelj: Haus der Kulturen der Welt

GOOD DAY TODAY
Prekodirao: David Lynch
Napisali: David Lynch, Dean Hurley
Izdavač: Bobkind Music Inc. (ASCAP)
kojim upravlja Universal / MCA Music Holland B.V. (BUMA)
Downtown Music UK Ltd (PRS)
Miksanje: David Lynch i Dean Hurley u Assymetrical Studio, Hollywood
Autorska prava: 2011 Sunday Best Recordings

Program je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija RH

Video, 13 min.

The Clock je produžena meditacija o vremenu i gubitku, sporom brisanju. Pokret se razvija dugo, dok ne postigne mirnoću i elegičnost. Širokokutni snimak dronom daje vrtoglavi pogled na zakrivljeni krov Haus der Kulturen der Welt pod krošnjom oblaka koji se neprekidno mijenjaju. Pet tijela pokreće prodorna zvučna partitura. Dok pružaju ruke prema oblacima, izgledaju kao da padaju unatrag u nebo. Dok pružaju ruke prema svima onima koji su ove godine neviđeni nestali iz našeg svijeta, izgledaju kao da padaju unatrag u vremenu.

Koreografija: Meg Stuart
Izvođači: Márcio Kerber Canabarro, Roger Sala Reyner, Isabela Fernandes Santana, Tiran Willemse i Sigal Zouk
Kostimi: Aino Laberenz
Glazba: Hahn Rowe

Kamera: Stephane Leonard
Montaža: Stephane Leonard i Meg Stuart
Asistent produkcije: Douglas Weiss
Snimanje dronom: Marcus Winterbauer
Posebna zahvala: Paul Freeman i Isabelle Pauwelyn
Proizvodnja: Haus der Kulturen der Welt i Damaged Goods
Naručitelj: Haus der Kulturen der Welt

Program je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija RH

Video, 24 min.

U svom najnovijem video uratku Shelf Life, koreografkinja Meg Stuart istražuje Vorklinik, modernističku zgradu izgrađenu 1971.-76. za potrebe Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Grazu koja je srušena ubrzo nakon snimanja. Tipično za onodobni post-brutalistički stil, Vorklinik se stanovnicima nije sviđao, a znalci su ga cijenili, dok se danas smatra previše nefunkcionalnim za daljnju uporabu. S plesačima Philippom Gehmacherom i Jaysonom Batutom te redateljem Stephaneom Leonardom, Stuart želi zabilježiti tu brutalnu tranziciju kroz osjetilni doživljaj golemih praznih prostora zgrade. Baš kao taj modernistički projekt, pokušaj da se njihova tijela uklope u arhitekturu Vorklinika osuđen je na neuspjeh. Nježno i senzualno, Stuart i njezini suradnici hvataju se ukoštac s ovim nemogućim zadatkom kako bi povezali prošlost i budućnost, san i propadanje.

Režija: Meg Stuart
Izvođači: Jayson Batut, Philipp Gehmacher, Meg Stuart
Glazba: Hahn Rowe

Kostimi: Aino Laberenz
Kamera i fotografija: Stephane Leonard
Montaža: Stephane Leonard, Meg Stuart
Dron: Stefan Schmid (AV Baby)

Savjetnik: Isabelle Pauwelyn
Posebna zahvala: Damaged Goods, Paul Freeman, Zach Hart
Naručitelj i producent: steirischer herbst ʼ23
Uz podršku: Bundesimmobiliengesellschaft

Program je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija RH