svojom istovremeno strastvenom i lirskom svirkom te tehničkom perfekcijom redovito oduševljava međunarodnu javnost i kritiku kao ‘umjetnica galvanizirajuće snage s “magnetskom scenskom prisutnošću”. Pažnju šire međunarodne javnosti privukla je 2009., kada je osvojila Zlatnu medalju i niz posebnih priznanja na renomiranom međunarodnom natjecanju u Clevelandu, te ubrzo potom debitirala u dvoranama Konzerthaus u Berlinu, Musikverein u Beču kao i dvorani Zankel u Carnegie Hallu (“Živopisna i privlačna scenska prisutnost …. snalažljivost tehnike i prirodnost muzikalnosti …Pijanistica vrijedna pozornosti, The New York Times”). Neposredno prije Clevelanda bila je dobitnica prvih nagrada na natjecanjima Viotti ( 2007.) i Maria Canals u Barceloni (2008.) te je bila laureat natjecanja Busoni u Bolzanu. Rođena u glazbeničkoj obitelji, glasovir je počela učiti s pet godina, a već u šestoj prvi put javno nastupa. Glazbenu je naobrazbu stekla na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i na bečkom Konzervatoriju, a potom ju završila u renomiranoj klasi za soliste u Hannoveru. Pohađala je i majstorske tečajeve na prestižnoj Klavirskoj akademiji na jezeru Como u Italiji. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, među kojima su nagrada “Vladimir Nazor” za izvedbe Brahmsova 1.koncerta i Kelemenova koncerta, nagrada “Milka Trnina” Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika, “Orlando” za nastup na Dubrovačkim ljetnim igrama, “Juditu” za izvedbu koncerta Dore Pejačević na Splitskom ljetu, a 2009. odlikovana je Redom Hrvatskog pletera za postignuća u glazbi. Posljednjih nekoliko sezona Martina je nastupala uz vodeće svjetske orkestre poput The Cleveland Orchestra, Sand Diego Symphony, The Florida Orchestra, Strasbourg Philharmonic, Barcelona Symphony, Bilbao Symphony, Deutsche Radio Philharmonie, Staatskapelle Weimar, Staatskapelle Halle, Bremen Philharmonic, Lübeck Philharmonic, Robert – Schumann Philharmonie Chemnitz, Slovenska filharmonija, Japan Century Symphony orchestra, Israel Chamber Orchestra i Orchestra Simfonica La Verdi iz Milana. Također, nastupala je na znamenitim pozornicama dvorana kao sto su Concertgebouw Amsterdam, Konzerthaus Berlin, l’Auditori and Palau de la Música Catalana/ Barcelona, i dr. Zadnjih godina Martina vrlo često surađuje sa uglednim dirigentima kao što su JoAnn Falletta, Stanislav Kochanovsky, Alexander Shelley, Hans Graf, Markus Poschner, Sebastian Lang–Lessing, Josep Caballe-Domenech, Tito Munoz, Carlos Miguel Prieto i Stefan Sanderling. Svoju ljubav prema komornom muziciranju njeguje redovitim nastupima i suradnjama sa umjetnicima kao što su Szymanowski Quartet, Ensemble Berlin, Dmitry Sinkovsky, Radovan Vlatkovic, Marija Pavlovic, Tatjana Vassiljeva, Felix Klieser i Monika Leskovar. Koncertnu sezonu 2018/19 započela je izvedbom Brahmsovog 2. klavirskog koncerta uz orkestar Staatskapelle Halle na glazbenom festivalu u Chorinu, a nastavila ju je nastupima na Samoborskoj glazbenoj jeseni, te nizu nastupa uz orkestre i dirigente : Orquesta Filarmonica de Bogota i Diego Naser, the New West Symphony i Fawzi Haimor, the Norddeutsche Philharmonie Rostock i Nicholas Milton, the Colorado Springs Philharmonic i Josep Caballe Domenech, the Malaga Philharmonic i Guillermo Garcia Calvo, the Capella , Quileia i Paul Goodwin, the Philharmonic Orchestra of Teatro Colon i Manuel Hernandez Silva kao i uz ansambl Zagrebačkih solista.

Hrvatska violončelistica  rođena u Kreutztalu, u Njemačkoj 1981., dugi je niz godina prisutna na svjetskim koncertnim pozornicama, a u posljednje vrijeme i na čelistićkom odsjeku prestižne berlinske akademije Hanns Eisler kao cijenjeni pedagog. S punim pravom, jer glazbeni izričaj Monike Leskovar odlikuje zbroj majstorskih umjetničkih kvaliteta: superiorna tehnička sprema i neiscrpna tonska maštovitost, studiozna utemeljenost interpretacije i kreativno improvizacijsko nadahnuće trenutkom. U njezinu jednostavnome i vrlo logičnome muziciranju na očaravajući se način isprepliću djetinje prostodušan polet i ona tako rijetka analitička strastvenost duha, svojstvena samo zrelim i velikim umjetnicima. Monika Leskovar završila je poslijediplomski studij u berlinskoj klasi znamenitog koncertanta i pedagoga Davida Geringasa, te postala njegov asistent na berlinskoj glazbenoj akademiji Hanns Eisler. Tijekom osmogodišnjeg školovanja u Njemačkoj (Lübeck i Berlin) bila je pobjednicom na nekoliko uglednih svjetskih čelistićkih natjecanja. Mnoštvu recitala i solističkih nastupa uz glasovite orkestre Monika je pridodala i niz koncerata na kojima se iskazala kao umjetnica dostojna suradnje s nekoliko najvećih glazbenika našega doba kao što su: skladatelj i violončelist Giovanni Sollima, skladatelji Krzysztof Penderecki i Sofia Gubaidulina, violinisti Gidon Kremer i Julian Rachlin, violisti Jurij Bašmet i Tabea Zimmermann, pijanisti Boris Berezovski i Richard Hyung-ki Joe. Monika Leskovar je također čest gost Zagrebačke filharmonije s kojom je medu ostalima nastupila pod dirigentskim vodstvom sada već svjetski uglednog Kazushija Onoa, kao i karizmatičnog Valerija Gergijeva. Premda je svoja najdraža priznanja i nagrade primila iz ruku danas već preminulih legendarnih guslača Yehudija Menuhina i Mstislava Rostropovica, Monika s radošću ističe da joj je najveće priznanje napuljsko violončelo Vincenzo Postiglione iz 1884, godine, koje su joj priskrbili Grad Zagreb i Orkestar Zagrebačke filharmonije.