U Vojnovićevu romanu Jugoslavija moja zemlja (2012), koja parafrazira nekadašnji slovenski turistički slogan, ali nas sjećanjima na glavnog lika romana neprestano vraća u vremena bivše zajedničke države, prati putovanje Vladana Borojevića Balkanom i njegovu potragu za ocem Nedeljkom. , Srbin, bivši časnik Jugoslavenske narodne armije zločinac u bijegu od vlasti, koji je početkom 1990-ih nenajavljeno ostavio malog Vladana i njegovu majku Dušu iz Ljubljane i od tada je u očima djece proglašen mrtvim. Anksiozno putovanje na kojem se Vladan mora suočiti sa životnim traumama, strahovima i ponovno otkriti svoj identitet. Sjećanja iz djetinjstva tako se preklapaju s pripovjedačevom sadašnjošću, a sučeljavanje dviju vremenskih zona prikazuje književne ličnosti u svoj njihovoj složenosti.

Roman koji je slovenskom filmskom i televizijskom redatelju i scenaristu, književniku i kolumnistu Goranu Vojnoviću rodio iz istinite priče o časničkoj djeci s kojima se svako ljeto do svoje jedanaeste godine družio u Puli, no jednog su dana jednostavno “nestali”. autor je uredio i pozornicu. Krstio ju je i režirao Ivica Buljan na kraju sezone 2014./15. na sceni ljubljanske Drame.

Dramaturzi Ivan Velisavljević i  Aleksandar Novaković dramatizirali su Vojnovićev roman za koprodukciju Kazališta Koper, Kazališta Prijedor i Fondacije Friedrich Ebert . Redatelj produkcije je Marko Misirača kojeg smo upoznali u Kazalištu Koper kao redatelja gostujuće predstave Sinovi umiru prvi  na 26. Primorskom ljetu.