Rad na predstavi 2žene2brata2metra započet je s namjerom da se istraži polje slobodne plesačke koreografije u odnosu na zadanu temu, odnosno se istraži pokret i njegove sekundarne posljedice proizašle iz prostorno-scenskih intervencija. Pri tome slobodnu plesačku koreografiju definiramo kao osobni odnos izvođača/izvođačice prema zadanoj koreografskoj temi i kao pokušaj pronalaženja mjesta mikro-mutacija koje održavaju trajanje, prenose istu sekvencu pokreta između izvođača/izvođačice kroz arbitrarnu scensku situaciju.

Osnovni radni materijal dobiven je iz studijskih improvizacijskih sessiona iniciranih nizom predloženih izvođačkih zadataka/tema kojima je aktivirano široko polje mogućih formalnih i sadržajnih problema. Fiksiranjem improvizacijske strukture navedenim metodološkim alatom organiziran je koreografski materijal predstave 2žene2brata2metra.

Istraživački i aktivni odnosa plesača prema zadatku izolirao je pokret kao posljedicu akcije na način kao što je jeka posljedica glasa. Odnos između akcije i njene posljedice određuje prostor svim svojim svojstvima: širinom, visinom, osvijetljenošću, akustikom, pristupnošću, prohodnošću, prepoznatljivošću, otvorenošću/zatvorenošću, apstrakcijom. Iz spomenutog odnosa, uvjetovanog prostorom, proizlazi otpor kao temeljna napetost između plesa i prostora izvedbe (scene), pri čemu scena u predstavi 2žene2brata2metra nije samo pasivno mjesto na kojem se odvija izvedba, već mjenama svojih prostornih mogućnosti postaje aktivni sudionik same izvedbe te organizira samu koreografiju.

Upravo je otpor prema prostoru i unutar prostora ono što je ekipu okupljenu oko projekta zainteresiralo u radu na 2žene2brata2metra i usmjerilo prema ideji PREPREKE kao osnovnom sadržajnom i formalnom konceptu.

Razvijanje i istraživanje PREPREKE kao lajt motiva, aktiviralo je improvizaciju kao osnovni metodološki postupak u procesu rada, angažirajući izvođače/izvođačice da iscrpljivanjem pokreta u odnosu na određenu/zadanu temu pokušaju uspostaviti odnos prema mijeni, nestalnosti i arbitrarnosti svega što ih na sceni okružuje u danom trenutku.

Istovremeno PREPREKA kao zadatak penetrira i unutar subjekta samog plesača aktivirajući napeto polje individualnog naspram grupnog. Koreografska partitura ostvaruje se na nekoliko razina; u individualnom susretu izvođača/izvođačice s preprekom i odabirom načina na koji će tretirati prepreku, izvođača/izvođačicu u odnosu na drugog izvođača/izvođačicu, te njihovo zajedničko djelovanje u odnosu na prepreku.

Navedene mogućnosti odnosa prema prepreci remete koreografksu inerciju a samo kretanje (koreografija) (re)organizira se uslijed odnosa s preprekom.

Izvođač prepreci ne pristupa samo kroz odnos s fizičnošću prepreke, već i kroz subjektiviziranje denotativnog/konotativnog značenja koje određena prepreka nosi upisano u sebi.

PREPREKA je postala razlog da se ide dalje.

Sekvence pokreta unutar neprestanih promjena scenografije, svjetla, kostima i muzičke podloge trenutak su moguće dramatuške konfuzije za gledateljice/gledatelje. Gledateljica/gledatelj svjesni napete niti između pokreta i novonastajućih uvjeta izvedbe, tek će trajanjem predstave početi detektirati skrivene teorijske, političke i socijalne teme.

• Nagrada publike za najbolju predstavu na 11. Platformi mladih koreografa u Zagrebu.

PRAIZVEDBA
09. listopada 2009.

PREMIJERA
10. listopada 2009. PREMIJERA

REPRIZE
11. listopada 2009.
12. listopada 2009.
04. listopada 2010. Platforma mladih koreografa