17. svibnja 2022. – U susret premijeri autorske predstave “ISTRA TI MILA MATERINA” u režiji Roka Olafa Pečečnika, razgovarali smo sa dramaturginjama Antonelom Tošić i Tamarom Damjanović.

Ena Jagec i Ivan Čuić

Kako ste se odlučili napraviti predstavu o Istri?

Prvi impuls dao je redatelj, Rok Pečečnik. On je i podrijetlom djelomično s ovih prostora pa je na neki način priča o Istri i njegova osobna priča. Mi smo iz drugih krajeva Hrvatske (Antonela iz Zadra, Tamara iz Osijeka) pa nam je bilo zanimljivo vidjeti kako na materijal koji se otvara gledamo potpuno drugačijim očima. Kod nas je postojalo više distance, mnogo stvari bilo nam je posve novo, sve priče smo upijali prvo na razini informacije, a tek kasnije, kad smo se i mi pobliže upoznale s Istrom, mogli smo činjenice spajati s doživljajem. Samo istraživanje bilo je uzbudljivo jer je naprosto Istra sama po sebi kulturološki i povijesno zanimljiva, a autorski projekti kao takvi uvijek su izazov jer su brojni smjerovi u kojima te materijal može odvesti. 

Antonela Tošić i Rok Olaf Pečečnik

Kako su tekle pripreme? 

Pripreme su trajale mjesec do dva prije samog početka rada. Krenuli smo od mnoštva materijala koji smo nas troje iščitavali, komentirali, probirali… Sami razgovori koje smo vodili oko onog što smo u njima pronašli bili su izuzetno inspirativni jer su nam s jedne strane uvodili nova znanja, a s druge razvijali maštu i kreativnost budući da smo o njemu razmišljali izvedbeno: što nam koji tip narativa u izvedbenom smislu nudi. Čitali smo mnogo toga: narodne priče, štorice, poeziju (kako pučku, tako i onu estetski razvijeniju), političku povijest ovog prostora, novinske članke… Pokušavali smo dokučiti u čemu je ‘ključ’ Istre – kako je možemo opisati, objasniti, prepoznati… Istovremeno smo idejno ‘napikavali’ izvedbeni kod koji bismo s glumcima mogli otvoriti kako bismo najbolje moguće (za naš osobni doživljaj) prenijeli atmosferu Istre na pozornicu. 

Ivan Raffaelli

Kako ste izabrali izvođače? 

Što se glumaca tiče, prvenstveno smo htjeli pozvati naše mlade kolege, od kojih smo s većinom već ranije surađivali. Kuriozitet je ove predstave da su glumci doista ‘multikulturalni’: Ivan Čuić je iz Zagreba, Ena Jagec iz Međimurja, Ivan Raffaelli iz Rijeke, Dominik iz Pomera, dok je Anuša Kodelja gošća iz Slovenije. To su sve vrlo predani, maštoviti i talentirani glumci, zbog čega je s njima doista bio užitak stvarati neki nov materijal – pogotovo zato što je sve ono što izvode na sceni rezultat rada na improvizacijama, zbog čega predstava nosi osobni otisak svakog od njih. Isto važi i za nevjerojatno talentiranu pjevačicu Elis Lovrić, koja ovdje utjelovljuje lik Istre, a nju doista doživljavamo personifikacijom cijelog našeg poluotoka, zbog čega smo smatrali da je nezaobilazno da ona svojom glazbom na našoj predstavi ostavi vlastiti pečat. S treće strane, KUD Mate Balota kulturološki je i izvedbeno iskonski vezan uz istarsku tradiciju, što nam se u tipu umjetničkog izričaja činilo kao sjajna kontra i nadopuna navedenim svjetovima. 

Anuša Kodelja

Kako je izgledao proces rada?

Proces je bio izuzetno dinamičan i za današnje pojmove rada u kazalištu specifičan. Na neki način kao da smo se vraćali korijenima. Prvih mjesec dana rada bili smo smješteni na Punteri, gdje smo i radili s glumcima. Takav tip rada, izdvojen od gradske vreve i tipične kazališne organizacije, omogućio nam je bolji fokus na stvaranje materijala. Počeli smo od razgovora koje smo vodili s glumcima na temelju pročitanog materijala kako bismo ih atmosferski i narativno uveli u ideje koje smo u pripremama otvorili. Oni su bili vrlo zainteresirani već za stolom, stoga je bio gušt prepustiti se ulasku u prostor, kako bismo vidjeli kojim ćemo kazališnim principima sva ta zamišljena polazišta izvedbeno oživotvoriti. U međuvremenu smo imali sastanke s KUD-om i Elis. Tek smo posljednjih 10-ak dana pred premijeru proveli u kazalištu, gdje smo taj materijal korigirali i prilagođavali scenografskom rješenju i ostalim kazališnim elementima koji tvore predstavu. 

Elis Lovrić (Copyright: Giordano Cellich)

Kako izgleda predstava?

Vizualno i izvedbeno, riječ je o dosta ‘čistoj’ predstavi. Rok se htio udaljiti od dramskog i približiti atmosferskom, stoga smo tražili kod u kojem ćemo fragmente narativa najbolje prikazati. Sam glumački angažman zato je rađen u obliku fizičkog teatra izrađenog na bazi tjelesnih improvizacija koje su glumci sami nudili vođeni glumačkim uputama i atmosferom koju smo na probama stvorili. Glumačka je izvedba stoga neverbalna, a predstava je lišena teksta i govora u ‘klasičnom’ poimanju tih pojmova. Sav tekstualni materijal koji smo iz vrela koje smo iščitali probrali izgovara odnosno izvodi Elis, koja zajedno s KUD-om objedinjuje tri različita izvebena principa u jednu cjelinu. 

Dominik Dolenc

FOTO: Karlo ČARGONJA