Danas, 23. svibnja 2022. u 12 sati na konferenciji za medije najavili smo novu premijeru predstave „ISTRA TI MILA MATERINA“, autorski projekt Roka Olafa Pečečnika.

Ravnateljica INK, Gordana Jeromela Kaić osvrnula se na povijest programa čakavske scene, te kako je ovo uspješna 15. godina održavanja iste. Prva, 2008. bila je predstava „RIVA I DRUXI“ Milana Rakovca, književnog barda u režiji Lary Zappie, a danas najavljujemo autorski projekt mladog redatelja Roka Olafa Pečečnika.

Pročelnik upravnog odjela za kulturu i zavičajnost, gdin. Vladimir Torbica, istaknuo je važnost čakavske scene jer se na umjetnički način iskazuje autentična istarska posebnost.

Redatelj predstave, Rok Olaf Pečečenik, rekao je da su pregovori oko postavke predstave počeli za vrijeme korone, te da mu je ideja bila uzeti istarske teme; baviti se istarskom mitologijom, melankolijom, erotikom, svime onime što je u Istri specifično izraženo, a može se osjetiti.

„Želim da materijal koji proizlazi iz baštine dignemo na neku višu estetsku razinu, a ne samo na pučku. Elis i ja se nismo poznavali prije, ali je pristala biti dio priče, a čija je glazba zbližila i spojila cijelu autorsku i izvođačku ekipu. Tu je i KUD „Mate Balota“ iz Raklja spojen sa izvođačima koji su svi iz drugih djelova Hrvatske.“

Elis Lovrić zahvalila se neprocjenjivom trudu cijele tehničke ekipe u kazalištu. Prokomentirala je trenutačnu bliskost sa Rokom, od samog početka rada na predstavi baš zbog njegovog istinskog osjećanja Istre. Neverbalni kod predstave povezuje sa tišinom istarskog naroda.

Dramaturginje Tamara Damjanović i Antonela Tošić istakle su da je proces bio vrlo zanimljiv za istraživanje , te da je u konačnici složen u strukturu tri svijeta: Elis kao Istra, glumci i izvođači kao narod, te KUD „Mate Balota“ iz Raklja kao baština.

Kostimografkinja Matea Benedetti rekla je da je imala veliku slobodu baš zbog toga što nije bio definiran tekst. Glazba Elis Lovrić dala joj je momentalnu inspiraciju koristeći znanje koje je imala o istarskom čovjeku, o njegovoj jednostavnosti te to spojila sa autentičnim materijalima koji se koriste na istarskoj nošnji.

Scenograf Branko Hojnik osmislio je scenografiju iz samog konteksta prostora INK i energije ljudi koje je ovdje upoznao. Sam materijal predstave je bio fleksibilan tako da je sagradio formu koja će služiti radnji predstave kao mjesto pretvorbe različitih vanjskih prostora.