3. travnja 2019. –

U Galeriji Vincent iz Kastva u tijeku je postavljanje izložbe radova Branka Ružića, Ja F20, koja će biti otvorena u petak, 5. travnja 2019. u 19 sati. Branko je jedan od članova terapijske grupe psihijatrijske medicinske sestre i grupne terapeutkinje Oriane Španić koja je pokrenula i osmislila program “Psihijatrija u zajednici”. Već duži niz godina grupa dolazi na kazališne predstave kao dio terapije.  INK i Odjel za psihijatriju Opće bolnice Pula, tako, između ostalog rade na integraciji pacijenata u širu društvenu zajednicu te anti-stigma programu (povećanje samopouzdanja, naglašavanje sposobnosti koje pacijent posjeduje i koje je postigao). F20, zapravo označava, prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, shizofreniju.

O izloženim crtežima i stripovima, Tina Širec Džodan, napisala je:

Prva samostalna izložba crteža Branka Ružića pod nazivom: “Ja, F 20“, presjek je duljeg perioda njegovog rada. Crtež je medij u kojem se Branko Ružić dobro snalazi i s lakoćom izražava pa tako radovi odražavaju njegova razmišljanja i preokupacije na direktan i jasan način, a manira kojom iznosi svoje misli, stavove, a često i kritiku društvu bliska je stripu. Ponekad kombinirana s akrilom, no uglavnom je to crni flomaster, kemijska ili što mu već dođe pod ruku jer ovaj autor očito ne robuje stilskim i tehničkim pravilima, momentalno puštajući ideje da pronađu put do papira te je sadržaj svakako prioritet u odnosu na formu. To ne znači da se autor stilski ne posvećuje svojem izražaju, naprotiv njegov je rukopis itekako prepoznatljiv i osebujan. Jednostavan crtež koji se oslanja na klasike stripa, crtan sigurnom rukom i bez suvišnih detalja dovoljno je rječit upravo takav kakvim ga s prvim susretom doživljavamo. Često je poduprt ili popraćen kratkim rečenicama, komentarima ili dijalozima uhvaćenim u oblačiće, što opet jasno upućuje na stripovsku razradu  motiva. Višeslojna simbolika crteža je ona, kojoj se svatko s pažnjom može posvetiti i detaljna analiza iste zahtijevala bi konkretnije istraživanje u povezivanju samih ikonografskih simbola koji se učestalo pojavljuju na crtežima Branka Ružića poput npr. ribe – Baskijskog psa, autoportreta, plovila (barke, brodovi), simbola grada Pule, falusnih simbola i sl. Ambijenti u kojima se pojavljuju likovi na crtežima ponavljaju se ovisno o situaciji, shematizirani zatvoreni prostori koji upućuju na specifične autobiografske situacije i svojevrsnu introspekciju te otvoreni prostori koji u svega nekoliko poteza jasno upućuju na mjesto (najčešće Pula i okolica) i vrijeme događanja. Motivi su to koji su vezani za autorovo doživljavanje aktualnih događanja kao i određene ključne autobiografske trenutke koje uopćavanjem spretno ubacuje u teme o kojima govori. Na trenutke vrlo suvremen koketirajući s lokalnom pop kulturom, a na trenutke drevan s daškom svjetskih majstora poput Hieronimusa Bosha, crtež Branka Ružića vrlo lako prodire do gledatelja i upućuje mu svoju poruku (nerijetko mameći i osmijeh na lica), što je u konačnici cilj svakog umjetničkog djela.