Facebook Twitter Instagram Pinterest Youtube

OPERACIJA PAŠARETA

Branko LUČIĆ


OPERACIJA PAŠARETA – 
istarski ‘ALLO ‘ALLO!?


Operacija Pašareta mnogo duguje engleskoj kultnoj seriji koja joj
je predstavljala zvijezdu Sjevernjaču i uzor za prikaz snošljivosti,
u vrijeme koje toj hvale vrijednoj ljudskoj vrlini nije bilo sklono.
Dobro je ponoviti da je Operacija Pašareta nedvojbeni dužnik
serije ‘Allo ‘Allo!, ali nije naodmet nadodati, da je istodobno i posve
različita.
U oba se slučaja radnja događa za Drugog svjetskog rata, u oba
je slučaja oštarija središnje mjesto nadigravanja, i jedna i druga
komedija govore o svojevrsnom »suživotu« mještana i okupacijskih
snaga. I to je sve. Sve ostalo su zakonitosti komedije, njezinih zapleta
i raspleta.
U ‘Allo ‘Allo! je koristoljublje prvi motiv i poveznica interakcije
likova: okoristiti se slikom Posrnule Bogorodice s velikim cicama,
slikara Van Klompa. U prvom planu su pojedinci i njihovi mali
interesi u metežu Drugoga rata. Zajednica je u drugom planu,
gotovo nevidljiva, prikazana je u likovima anonimnih gostiju oštarije
i slučajnih prolaznika. Ona nije subjekt, ona je tek kulisa. ‘Allo ‘Allo!
je parodija na brojne ratne filmove, a posebice na dramsku seriju
Tajna vojska.
Operacija Pašareta nije parodija. Radnja komedije događa se krajem
Drugoga svjetskog rata, u travnju 1945., neposredno prije napada
partizanskih snaga na Trst, dok je završna scena komedije vremenski
smještena negdje na početak šezdesetih godina prošloga stoljeća.
Likove iz Operacije Pašareta povezuju interesi koji su sve samo ne
uskogrudni. Njemački pukovnik i nemilosrdni djelatnik Gestapoa
pokušavaju se domoći Pašarete, osvježavajućeg napitka pobjednika
koje bi moglo pomoći Trećem Reichu da okrene rat u svoju korist.

Domaće ljude (Pjero, Pjerina, Bepi) povezuje skrb za zajednicu i upravo briga
za dragocjene živote, svoje i svojih bližnjih, sili ih u prividnu kolaboraciju i
suradnju s okupatorom. Čak su i ljubavni zapleti i raspleti povezani s mišlju
na bliže i manje bliske žitelje Kote 456. Dakle, Operacija Pašareta je između
ostalog i jasan prikaz antifašizma stanovnika Istre. A antifašizma nikad dosta.
Ambicija Operacije Pašareta, osim smijeha, okrenuta je prikazu bolnoga
razdoblja istarske povijesti između dva rata. Ona želi biti i zapis i zrcalo tog
nedoba.
Pašareta, antipod slici Posrnule Bogorodice s velikim cicama, je bezalkoholno
piće koju nam je obitelj Ferenčić podarila 1929. godine. To je bibita pobjednika
koja skoro cijelo jedno stoljeće povezuje Istrijane svih narodnosti, rasa,
vjera, političkih uvjerenja i svjetonazora. Pašareta je prije svega piće čarolije,
piće djetinjstva, rane mladosti i nostalgije. Pašareta se pije na krštenjima,
bermanjima, pirovima, rođendanima, pogrebima, na Mohorovama,
Petrovama, Bartuljama, Jakovljama, Vidovama, Rokovama, Oldrešovama,
Lovrečevama, ribarskim i bumbarskim feštama. Pili su je narodnjaci,
okupatori i osloboditelji, gospoda i drugovi. Pili su je u vrijeme Italije, pili su
je u Zonama A i B, u FNRJ i SFRJ. Pijemo je i u Republici Hrvatskoj.
Jedan od glavnih likova Operacije Pašareta je dijalekt.
Dijalekt je lijep u svojoj mekoći i tvrdoći, otvorenosti i zatvorenosti,
melodioznosti, harmoničnosti, razumljivosti i nerazumljivosti. Dijalekt je
magija jezika i utočište duši.
Dijalekt nas određuje. Na/U njemu sanjamo i mislimo. U dijalektu nas
čekaju naši prethodnici. Oni tamo stanuju, zazivaju nas, nagovaraju, govore
i šute. Dijalekt prethodi jezičnoj standardizaciji, u njemu su sačuvane stare
riječi koje su oblikovale naš narodni identitet, pa je upravo on zvjezdana
prašina iz koje je satkan književni jezik. Dijalekt je kolijevka standarda, on je
praskozorje i zikva zaika.
Dijalekt nam stalno izmiče. U stalnoj je opasnosti da se izgubi i nestane, da
ga zarastu grmlja i trave, kao stare napuštene kolovoze. Stoga ga je potrebno
govoriti i čuvati od zaborava. Čuvajući dijalekt, čuvamo sebe.

Dragutin Lučić Luce je na predstavljanju Furbaćone izjavio da je sve u
jeziku. Njegova misao govori o nečem širem od same Furbaćone, zato
ćemo joj morati oduzeti širinu i smjestiti je u okvire čakavice. Pogledamo
li, i prije svega poslušamo li, govor likova Operacije Pašareta, brzo ćemo
uočiti da je dijalekt sveprisutan, a možda i »glavni lik« predstave. On
daje štorijama i baldorijama pravu intonaciju i dodatnu »sočnost« (Valter
Roša). Na sceni se doista, usporedno i zajedno, odvijaju dvije predstave –
predstava dramskoga događaja i predstava događanja jezika.
Čakavica je naš špegalj, naša zikva, naše potecišće, Čakavska scena je otima
zaboravu.

ISTARSKO NARODNO KAZALIŠTE 
Gradsko kazalište Pula

BIBLIOTEKA INK, sv. 30
Branko LUČIĆ
OPERACIJA PAŠARETA
 
Nakladnik 

ISTARSKO NARODNO KAZALIŠTE
Gradsko kazalište Pula


Za nakladnika
Gordana JEROMELA KAIĆ


Urednik  
Miodrag KALČIĆ

Fotografije 
Manuel ANGELINI

Naslovnica i plakat
Oleg MOROVIĆ

Grafičko oblikovanje i tisakMPS, Pula

Tiskano u Hrvatskoj / Printed in Croatia
Istarsko narodno kazalište © Branko Lučić, 2020.


ISBN 978-953-7788-22-3


CIP zapis dostupan je u računalnom katalogu
Sveučilišne knjižnice u Puli pod brojem 150507079.
Pula, srpanj 2020.