Urnebesni Woody Allen hvata se ukoštac s jednom od svojih omiljenih tema: bračnom krizom i nevjerom u braku.

Napisan 1992. godine, Muževi i žene spada među najcjelovitije scenarije Woodyja Allena, a sam ga je Allen više puta naveo među omiljenima u vlastitoj filmskoj produkciji.

Citirajući upravo autora, likovi Muževa i žena vrte se u krug, zarobljeni u sitnodušju i kroničnom nezadovoljstvu malograđanske svakodnevice.

Odlučio sam postaviti ovaj majstorski scenarij na kazališnu scenu govoreći o složenosti ljudskih odnosa, gdje se kroz bračni sukob, koji je često povod podrivanju vlastite životne inertnosti i nesigurnosti, odražavaju dobro poznati – često uz stid – intimni osjećaji sviju nas.

"Život ne oponaša umjetnost, već oponaša loš TV program": ovo je tek jedan od briljantnih aforizama velikog Woodyja koje možemo pronaći u ovoj kazališnoj preradi jednog od njegovih najuspjelijih filmova.
"Prije nego odemo na večeru, ima jedna stvar koju trebaš znati: José Luis i ja se rastajemo": ta rečenica pokreće lavinu koja će dobro protresti naoko čvrste temelje bračnog života naslovnih likova. Muževi i žene urnebesno i bez milosti secira odnose među parovima te poteškoće i frustracije koje su odraz našeg vremena.
Scene će se hitro izmjenjivati, a publika će, u ulozi nevidljivog psihoterapeuta iz filma s mogućnošću nadopune povjerenih joj iskaza sa scene, voditi likove i tako doprinijeti živosti predstave i za nju a i za same glumce.
Mnogima je utkano sjećanje na legendaran Allenov film, što će nekima biti poticaj da pogledaju predstavu, dok drugima baš to možda bude nezgodno, jer ta pronicljiva i precizna analiza odnosa u parovima povlači sa sobom rizik da nas se dirne u živac: vidjet ćemo koliko se toga gura pod tepih, do kojeg se stupnja zna razviti sposobnost izbjegavanja samoće, pa kako seks lagano ali sigurno hlapi bez da o tome nitko izusti riječi... Ukratko, tekst je to koji "u sridu" progovara o parovima, o tom mutnom poslu koji nazivamo ljubav sve dok ni ne znamo kako više to nazvati, jednom kad trpljenje i laž postanu normalna pojava...
Da završimo replikom jednog od likova: "Čudno koliko je izbjegavanje problema zapravo djelotvorna stvar... Ne, nemojte se smijati – puno vas točno zna o čemu govorim."

                                                                                                                                       Toni Cafiero