Glazbeno stvaralaštvo kapelnika Orkestra carske i kraljevske mornarice (1862. - 1918.) u Puli

NA LIJEPOM PLAVOM JADRANU

AUTORI SKLADBI NA PROGRAMU

Josef Rudolf Sawerthal, Josef Kovács, Ludvig Schlögel, Franz Lehar, Gustav Schmidt, Franz Jaksch

IZVOĐAČI

Istarski komorni orkestar, dirigent Petar Matošević, klavirske točke Ana Šercer

Producenti: Udruga za očuvanje spomena na istarske skladatelje (UOSIS) i Istarski komorni orkestar (IKO)

Program

1. Josef Rudolf Sawerthal – Adio Trieste, koračnica
2. Josef Kovács – Polaneserin, polka
3. Ludwig Schlögel – Marcella, francuska polka (klavir)
4. Ludwig Schlögel – An der schönen blauen Adria, valcer
5. Franz Lehar – Palmkätzchen, valcer
6. Gustav Schmidt– Spaun marsch (klavir)
7. Franz Jaksch – In Marinekreisen, valcer
8. Franz Jaksch – Österreichischer Flottenvereins Marsch

Orkestar

Violine 1: Edi Šiljak, Alisa Cvitan, Matea Beotić, Lucia Lyon
Violine 2: Matea Kasaić Drakšić, Tea Knežević, Lara Domić Djaković, Nataša Goranović
Viole: Liuba Zuraeva, Iva Štefančić, Petar Njegovan
Violončela: Fabio Jurić, Karolina Kanižaj, Branka Tomašić Ramadanski
Kontrabasi: Sandro Peročević, Petar Trajković
Flaute: Samanta Stell, Eni Severović
Klarineti: David Kumpare, Rudi Ferenac
Trube: Alen Bernobić, Andrea Zakinja
Horne: Diego Goldin, Klaudija Korotaj
Udaraljke: Vedran Vojnić
Klavirske točke: Ana Šercer

Orkestar Carske i kraljevske mornarice (Mornarički orkestar, njem. monarhije, od šezdesetih godina 19. stoljeća pa do kraja Prvog svjetskog rata. Sjedište orkestra koji je imao izuzetnu ulogu u društvenom i kulturnom životu grada bila je zgrada Mornaričkog kasina. Rano razdoblje njegova djelovanja gotovo je potpuno neistraženo. Poznato je da je orkestar, isprva osnovan kao puhački, s vremenom prerastao u simfonijski orkestar s vrlo raznolikim repertoarom. S obzirom da su protokolarne potrebe najveće austrougarske ratne luke u Puli bile velike, taj je orkestar bio brojčano jači od drugih onodobnih vojnih instrumentalnih ansambala, a njegove su zadaće bile kompleksnije. Od 1871. godine broj glazbenika u Mornaričkom orkestru povećan je na 100 članova. Od toga je 45 glazbenika bilo spremno i određeno za ukrcavanje na brodove, dok je 55 stalno ostajalo u Puli. Ovakva organizacija Mornaričkog orkestra nije se u značajnijoj mjeri mijenjala do kraja postojanja Austro-Ugarske monarhije. Uspješnosti i visokoj razini glazbenih postignuća austrijske mornaričke glazbe svakako su najznačajniji doprinos dali kapelnici – većinom svestrani, obrazovani glazbenici koji su uz vođenje orkestra aktivno muzicirali, te se bavili skladateljskim radom. Mornarički orkestar je nastupao na koncertima na protokolarnim događanjima i balovima. Koncertni programi su obuhvaćali širok repertoarni dijapazon. Ovisno o prigodi, pored skladbi tipičnih za onodobne vojne orkestre poput potpurija, koračnica, polki, valcera i drugih popularnih plesova, na repertoaru Mornaričkog orkestara nalazili su se i dijelovi iz opera i opereta, različite kraće skladbe za orkestar, simfonije, simfonijske poeme te druge orkestralne forme. S obzirom da gradsko kazalište nije bilo u mogućnosti financirati djelovanje stalnog glazbeničkog korpusa, Mornarički je orkestar povremeno nastupao i u glazbeno-scenskim priredbama u pulskom gradskom kazalištu – Politeami Ciscutti, uz gostujuće operne i operetne družine. Na svojim je koncertima često ugošćavao renomirane soliste. Sastavnica Mornaričkog orkestra, puhačka Gradska kapela (Stadtkapelle), gotovo svake nedjelje priređivala je koncerte na otvorenom, na gatovima i trgovima, na rivi, Forumu, te u salonima i vrtovima gradskih hotela. Izvodila je dijelove iz opera i opereta, kraće orkestralne skladbe, koračnice i slično. Nastupala je prilikom porinuća ratnih brodova, dočeka vojnih i civilnih dužnosnika, pa i samoga cara, pridonoseći jačanju vojničkog morala i popularnosti društvenog i vojnog sustava monarhije. Vodilo se računa da na programima budu zastupljena djela skladatelja različite etničke pripadnosti i provenijencije, a često je promovirao i djela pulskih skladatelja. Izbor repertoara ovisio je o prilici, ali i o iskustvu i znanju pojedinog kapelnika. Tijekom djelovanja tog, u pulskoj povijesti jedinog stalnog profesionalnog simfonijskog orkestra, vodili su ga Josef Rudolf Sawerthal (1850.–64.), Christoph Stark (1864.–69.), Wendelin Kopetzky (1869.–71.), Michael Zimmermann (1871.–73.), Josef Kovács (1873.–89.), Karl Czerny (1889.–91.), Ludwig Schlögel (1891.–94.), Franz Lehár (1894.–96.), Gustav Schmidt (1896.–99.), Franz Jaksch (1899.–17.) i Theodor Christoph (1917.–18.).

 

Prvi kapelnik pulskog Mornaričkog orkestra bio je Josef Rudolf Sawerthal (1819.–1893.). Studirao je na Praškom konzervatoriju, nakon čega je djelovao kao kapelnik u različitim pukovnijama. Godine 1850. imenovan je kapelnikom carske i kraljevske ratne mornarice u Trstu. Od 1862. Mornarički je orkestar, tada sastavljen isključivo od glazbenika puhača, bio stacioniran u Puli. O razdoblju koje je Sawerthal proveo u Puli ima malo podataka. Iz tog perioda sačuvano je nekoliko njegovih pisama. Među njima je i jedno pisano u proljeće 1864., iz kojeg je vidljivo da je želio ostati u glavnoj ratnoj luci. Međutim, njegov nadređeni, nadvojvoda Maksimilijan I. tada je proglašen meksičkim carem te je od njega tražio da mu se pridruži. U Meksiku je Sawerthal s velikim uspjehom radio kao dvorski glazbeni ravnatelj. Nakon povratka u Europu djelovao je kao kapelnik u Engleskoj. Za svoj rad dobio je niz značajnih priznanja. Tijekom dinamične karijere skladao je niz vojnih koračnica među kojima i Adio Trieste, koju je napisao 1862. godine u Puli u spomen godinama provedenim u Trstu.

 

O obrazovanju i karijeri kapelnika Josefa Kovácsa (1825.–1892.) zna se vrlo malo. Bio je kapelnik u raznim austrougarskim pukovnijama. Od 1873. do 1889. godine vodio je Mornarički orkestar u Puli. Iz jedinog dostupnog dokumenta iz tog razdoblja, službenog godišnjeg izvještaja o aktivnostima orkestra za 1884. godinu, vidljivo je da je orkestar koji je brojao 95 članova samo u toj godini u službene svrhe 48 puta nastupio na paradama, priredio 41 koncert na otvorenom, 7 svečanih večera s glazbom, 4 crkvena obreda i 4
podoficirska bala. Za privatne svrhe te je godine održao 25 koncerata i 6
plesnih zabava u Mornaričkom kasinu, 38 balova i plesnih večeri, 18 soareja, 8
koncerata u vrtovima, 139 kazališnih predstava i 2 dobrotvorna koncerta. Kovács je u Puli napisao i nekoliko skladbi među kojima je Polaneserin polka, za koju se može pretpostaviti da ju je posvetio damama iz Pule.

 

Ludwig Schlögel (1855.–1894.) završio je studij na Konzervatoriju u listopadu 1891. godine iznenada preminuo kapelnik Mornaričkog orkestra Karl Czerny, koji je na ovoj dužnosti bio svega dvije godine (1889.−1891.), Schlögel je odabran za njegovog nasljednika. Tijekom službovanja u Puli (1891.–1894), uz redovne dužnosti vojnog kapelnika dao je značajan doprinos kulturnom i društvenom životu grada. Ravnao je orkestrom na koncertima i plesovima u Mornaričkom kasinu, u salonu i vrtu hotela Alla città di Pola (Hotel Krivitz, Stadthotel), kao i na otvorenom. S mornaričkim orkestrom odlazio je i na turneje. Godine 1892. nastupili su u Beču na Međunarodnoj izložbi glazbe i kazališta, a iste godine i u Genovi na talijansko-američkoj izložbi s kojom se obilježavala 400. obljetnica otkrića Amerike. Schlögel je bio aktivan i kao skladatelj. Tako je, primjerice, u proljeće 1892. skladao valcer An der schönen blauen Adria, op. 99, u čast sudionika regate Yacht Geschwader, elitnog kluba na čijem je čelu bio nadvojvoda Franz Ferdinand. Djelo, koje se kasnije smatralo suparničkom skladbom Straussovog valcera Na lijepom plavom Dunavu – An der schönen blauen Donau, objavio je u lipnju 1893. tršćanski nakladnik Carlo Schmidl. Schlögel je umro u siječnju 1894., a sahranjen je na mornaričkom groblju u Puli.

 

Danas prvenstveno poznat kao autor uspješnih opereta , Franz Lehár (1870.‒1948.) diplomirao je na Praškom konzervatoriju, nakon čega je započela njegova dvanaestogodišnja kapelnička karijera. Na mjesto kapelnika pulskog Mornaričkog orkestra odabran je nakon nenadane smrti Ludwiga Schlögela, pobijedivši u konkurenciji od čak 120 kandidata koji su željeli ravnati elitnim austrougarskim glazbenim korpusom. Orkestar je u to vrijeme brojao čak 110 glazbenika, mahom obrazovanih i vještih u muziciranju, što je mladome ambicioznome glazbeniku pružalo mogućnost izbora prestižnog repertoara. U Puli, gdje je boravio do rujna 1896. Lehár je stekao poznanstva koja su bila od velike važnosti ne samo za njegov društveni život, već i za skladateljski rad: družio se s mornaričkim časnikom i književnikom Franzom Karlom Ginzkeyem, s viceadmiralom Miklósem Horthyjem, sa skladateljem Antoniom Smaregliom. Posebno blisko prijateljstvo vezalo ga je uz Felixa Falzarija. Taj mu je brodski poručnik, pjesnik i književnik napisao libreto za operu Kukuška, na njegove je stihove Lehár napisao ciklus solo pjesama Weidmannsliebe/Karstlieder op. 26, a plod njihove suradnje je i Palmkätzchen valcer, inspiriran istoimenom Falzarijevom pjesmom. Valcer je dobio ime po vrbi ivi (njem. Palmkätzchen). Vrba iva smatra se vjesnikom proljeća i njome se tradicionalno krasi uskršnji stol. Složenica „Palm-” proizlazi iz riječi „Palmsonntag” – Cvjetnica, odnosno Cvjetna nedjelja dok je „Kätzchen” deminutiv od „Katze”, mačić, jer su cvjetovi na granama nježni i mekani poput mačjeg krzna.

 

Lehára je na dužnosti kapelnika Mornaričkog orkestra naslijedio Gustav Schmidt (1865.-1931.) koji je nakon studija na Konzervatoriju Društva prijatelja glazbe u Beču bio kapelnik različitih austrougarskih vojnih kapela. U Puli je boravio od 1897. do 1899., gdje je vrlo brzo nakon dolaska dao sagraditi kuću (Vila Nora na Verudi). Za vrijeme njegovog vođenja orkestra ne bilježe se naročito dinamične aktivnosti u civilnom prostoru niti značajnije veze s lokalnom kulturnom scenom. U Puli je pisao djela svojstvena vojnim kapelnicima, među kojima Spaun Marsch, posvećen admiralu austrougarske ratne mornarice Hermanu von Spaunu koju je 1898. tiskala pulska tiskara Schrinner. Dvije godine nakon dolaska zatražio je razrješenje, pa valja pretpostavljati da službom u Puli nije bio naročito zadovoljan. Od 1899. do umirovljenja 1905. služio je kao kapelnik vojnih orkestara u Salzburgu i Grazu te je vrlo uspješno obnašao dužnost dirigenta lječilišne kapele u Františkovim Lázním (Češka).

 

U povijest Mornaričkog orkestra u Puli razdoblje od početka 20. stoljeća pa do Prvog svjetskog rata upisano je kao najbogatije i najdinamičnije. U to je vrijeme njime ravnao Franz Jaksch (1899.–1917.) koji se, osim kao vješt dirigent, iskazao kao sposoban pedagog, instrumentalist i skladatelj.

 

Diplomirao je na Konzervatoriju u Pragu, a zatim se nakon nekoliko godina provedenih u vojnoj službi nastanio se u Beču i predavao komornu glazbu i instrumentaciju na Horak konzervatoriju. Godine 1899. dobio je mjesto kapelnika u Mornaričkom orkestru u Puli, gdje je proveo idućih 18 godina. Za njegova je ravnanja orkestar pulskoj publici predstavio neka od najvažnijih djela simfonijskog repertoara. Njegovo djelovanje nadilazilo je okvire vojne službe – značajno je doprinosio glazbenom životu šire zajednice. Kao kapelnik bio je ključna figura u organizaciji brojnih javnih i službenih glazbenih priredbi, trudeći se učiniti orkestar čim vidljiviji i u civilnom prostoru. Kroz uspostavljene čvrste veze s lokalnom kulturnom scenom, njegova ostavština svjedoči o skladnom prožimanju vojne glazbene tradicije i urbanog kulturnog života. U Puli je bio dobro prihvaćen Jakschev skladateljski rad. U pulskom se dnevnom tisku tako mogu pronaći podaci o izvedbi njegovih brojnih djela. Među njima je i valcer In Marinekreisen, koji je tiskala izdavačka kuća Carl Schmidl 1906. godine, posvećen Mornaričkom orkestru, s fotografijom Mornaričkog kasina na naslovnici, te Österreichischer Flottenvereins Marsch, posvećen austrijskom pomorskom društvu, koji je 1911. u Puli objavila tiskara Schrinner.

 

Ovaj koncert rezultat je istraživanja muzikologinja prof. dr. sc. Lade Duraković (Muzička akademija u Puli) i prof. dr. sc. Marijane Kokanović Marković (Akademija umetnosti u Novom Sadu) i dio je projekata ISTRAživanje skladateljske baštine: MUZikološki, obrAzovni i
izvedbeni potencijali (ISTRAMUZA, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli) i Istočno-jadranska operna kazališta (1860. -1960.). Prostori kreiranja, razvoja i prezentacije umjetnosti i kulture zabave. (OPERISM, Sveučilište u Zadru). Koncert je ostvaren zahvaljujući suradnji s Udrugom za očuvanje spomena na istarske skladatelje (UOSIS) te s tršćanskim Kazališnim muzejom Carlo Schmidl. Skladbe je za Istarski komorni orkestar raspisao Petar Matošević a čuvaju se u Austrijskoj državnoj knjižnici, Kazališnom muzeju Carlo Schmidl i Državnom muzeju u Pragu, čijem kustosu, Tomášu Slavickom toplo zahvaljujemo za ustupljene informacije i partituru djela Josefa Rudolfa Sawerthala.

 

Istarski komorni orkestar jedini je profesionalni klasični orkestar koji danas djeluje na području Istarske županije. Nastao je iz želje i potrebe mladih glazbenika s istarskog poluotoka da stvore nove glazbene sadržaje i pronađu prostor za izražavanje na profesionalnoj razini. Iako s relativno kratkom poviješću, orkestar se već istaknuo nizom uspješnih nastupa diljem Istre. Njihov repertoar obuhvaća širok raspon – od djela klasične literature pisanih za orkestar do suvremenih i popularnih skladbi. Posebno se izdvajaju suradnje s uglednim umjetnicima poput Brune Krajcara, Angelice Zacchigna, Mile Elegović te Samante Stell. Okosnicu ansambla čine ponajprije mladi, diplomirani istarski glazbenici, uz nekoliko talentiranih mlađih članova koji kroz zajedničko muziciranje stječu dragocjeno iskustvo, i umjetničko i životno. Umjetnički voditelj i dirigent orkestra je Petar Matošević.

 

Petar Matošević dirigent, aranžer, saksofonist i pedagog. Dirigirao je preko 150 koncerata nastupajući diljem Europe. Aktivno izvodi djela suvremenih hrvatskih, talijanskih, srpskih, francuskih i američkih kompozitora.
Nakon završene srednje glazbene škole Ivan Matetić Ronjgov u Puli (smjer saksofon), diplomirao je glazbenu pedagogiju na Muzičkoj akademiji Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Svoje obrazovanje nastavio je na Konzervatoriju Giuseppe Tartini u Trstu, gdje je završio diplomski studij orkestralnog i zborskog dirigiranja u klasama maestara A. Foglianija, E. Maschia i M. Angiusa.

Djeluje kao umjetnički voditelj i dirigent Istarskog Komornog Orkestra te PorFil Orkestra; dirigent je puhačkog orkestra Naša Sloga Babići i Tergeste Ensembla iz Trsta. Umjetnički je voditelj festivala San ljetnih noći (Sv. Lovreč). Član je prosudbenih komisija na domaćim i međunarodnim natjecanjima.

26.11.

SRI / MERC

20:00

Partnerski program / Programma partner

Trajanje: 60′