ISTARSKO NARODNO KAZALIŠTE
od Politeama Ciscutti do Gradskog kazališta Pula 

Između današnjega Danteova trga i Ulice Sergijevaca uz crkvu Gospe od Milosrđa, zaslugom pulskoga dobrotvora, građevinskog poduzetnika Pietra Ciscuttija (1822-1890), sagrađena je i otvorena 28. prosinca 1854. mala kazališna zgrada Teatro Nuovo, koje ubrzo postaje premalo i pretijesno za ubrzani rast urbane, kulturne i demografske slike Pule. Dobrohotni Ciscutti (došao je u Pulu 1847. zaposlivši se kao kovač, no uskoro započinje s unosnim poduzetničkim poslovima i stječe golemi imetak kojeg neštedimice daruje urbanoj i kulturnoj viziji Pule) posve o svojemu trošku, prema projektu mladoga arhitekte Ruggera Berlama (i kasnijem voditelju izgradnje), podiže na današnjem mjestu krajem 70-ih (kamen temeljac položen je 22. kolovoza 1879.) i početkom 80-ih godina devetnaestog stoljeća daleko veće kazališno zdanje za približno osamsto gledatelja: parter, dva reda loža, balkon i stajaća galerija.

Kazalište je otvoreno dvaput, najprije je 2. prosinca 1880. godine svečano otvoreno, impresivno po dimenzijama i po dekoracijama, građevinsko zdanje (zgrada), a nedugo potom namješteno je gledalište i opremljena je pozornica sa svim pratećim elementima. Opremljeno kazalište, teatar u punom smislu riječi, priređuje 24. rujna 1881. svečanu inauguraciju s prvom predstavom, operom "Ruy Blas" Filippa Marchettija, a sljedećih večeri uslijedile su Verdijeva "Traviata" i "Rigoletto" te Donizettijeva "Poliuta". Nijedan grad sadašnje Hrvatske tih godina nije imao tako veliko gledalište, tek su kasnije Rijeka (1885.), Split (1893.) i Zagreb (1895.) dobili kazališta s približno jednakim brojem posjetitelja, dok je po širini otvora pozornice pulsko kazalište najveće.

Višenamjenska dvorana, polivalentne forme i sadržaja, kako mu sam ondašnji naziv kazuje u čast pulskoga mecene, Politeama Ciscutti, u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije i Kraljevine Italije, do pripojenja 1947. godine Istre i Pule Hrvatskoj (u ondašnjoj Jugoslaviji) nije ugošćavala samo kazališne predstave (vlastitog ansambla nije imala) i glazbene programe (opere, operete, koncerte, raznolike orkestre, zborove…), već i kinematografske i filmske predstave, plesne i dobrotvorne zabave, političke zborove i gradske svečanosti, cirkuske priredbe, varijetetske i kabaretske predstave, vodvilje, burleske, svakojake spektakle i atrakcije (dresirane životinje, akrobati, mađioničari, iluzionisti, najjači ljudi na svijetu, umjetnici vatre…), čak i boksačka, hrvačka i mačevalačka natjecanja.

U novoj državi gradska kazališna i kulturna ustanova pod nazivom Narodno kazalište u Puli osnovana je rješenjem Narodnog odbora grada Pule 19. ožujka 1948. godine. Prvu premijeru, točnije svoju prvu produkciju uopće, Držićeva Dunda Maroja (redatelj Dujam Biluš), Narodno kazalište u Puli svojim je snagama i svojim ansamblom, odigralo 22. siječnja 1949. godine. Kada je kazališna zgrada rekonstruirana i obnovljena listopada 1956., osnivačka prava preuzima Narodni odbor Kotara s ciljem da se djelovanje Kazališta proširi na cijelo područje Istre (pripojeno je Narodno kazalište iz Buja), oformljen je stalni glumački i umjetnički ansambl, sva prateća administrativno-tehnička služba, a ustanova mijenja naziv u Istarsko narodno kazalište. Nakon 23 sezone svoga djelovanja s postavljenih 213 premijera (199 kazališnih i 14 operetnih naslova) 125 autora (66 stranih i 59 domaćih) i odigranih 2.050 predstava, zbog velike dotrajalosti kazališne zgrade gradske su je vlasti 1970. zatvorile do njezine temeljite obnove.

Likvidacijski odbor Skupštine općine Pula 29. travnja 1971. godine donosi rješenje o prestanku rada Istarskoga narodnog kazališta kao ustanove, raspušten je glumački ansambl, a dio tehničkog osoblja nastavio je djelovati u ustanovi Istarska scena, kojoj je glavna djelatnost bila organizacija kulturnih manifestacija u Puli i Istri. Ujedinjavanjem filmski i likovnih djelatnosti s Istarskom scenom 1977. osnovan je Centar za scenske i likovne djelatnosti, koji je priređivao gostovanja kazališnih predstava u Puli i Istri, a pod imenom Pulafestival Centar se 1982. fuzionirao s Festivalom jugoslavenskoga igranog filma i djelovao, pored organiziranja kulturnih manifestacija, kao tehnička i organizacijska podloga filmskom festivalu.

Osamnaest su godina Puljani nestrpljivo čekali da se kazališna zgrada obnovi i rekonstruira, te konačno (nakon samodoprinosa) dočekali svečano otvorenje 5. svibnja 1989. izvedbom Gotovčeve opere Ero s onoga svijeta HNK iz Zagreba. Preuređena kazališna zgrada dobila je proširen i produbljen scenski prostor, ugrađeni su suvremeni scenski uređaji i rasvjeta, gledalište je potpuno obnovljeno prema izvornom stanju, uređene su prostorije za tehničke službe, za glumce, a u prednjem dijelu zgrade uredi, mala dvorana i izložbeni prostori. Od tada se u njoj održavaju različite kulturne priredbe, kazališna gostovanja, filmski ciklusi i kinoteka, koncerti i izložbe, ali kazalište nema stalni glumački ansambl.

Od 1994., u Republici Hrvatskoj, kazalište se vraća matičnoj djelatnosti pod imenom Istarsko narodno kazalište – Kazališna kuća Pula. Prva dramska predstava nakon 26 godina u potpuno vlastitoj produkciji Otvarač za konzerve Victora Larouxa (redatelj Robert Raponja) prikazana je 1996. godine, kad je osnovan i Dramski studio INK, u kojem se okupljaju mladi glumački talenti. Od tada se redovito održava Međunarodni kazališni festival mladih, koji organizira različite kazališne radionice i njihove produkcije te svake godine u Pulu dovodi domaće i svjetske dramske pedagoge. U tom razdoblju, do 2004. godine, bile su u produkciji ili koprodukciji INK, Dramskog studija i Međunarodnog kazališnog festivala mladih, ukupno premijerno izvedene 84 predstave.

Novo preimenovanje u Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula, naziv pod kojim i danas djeluje, uslijedilo je 2004., a sukladno odredbama novoga Zakona o kazalištima od 2007. godine, INK i formalno započinje formirati vlastiti glumački ansambl te do danas (početak 2015.) ima zaposlene dvije glumice. INK – Gradsko kazalište Pula programski je fokusirano na kazališnu sezonu, prema uobičajenim načelima repertoarnih kazališta, te realizira, što u vlastitoj produkciji što u koprodukciji, od pet do osam premijernih naslova po sezoni.

Potencijalna, još nenapisana faktografska i dokumentarna kronologija svih predstava, manifestacija, zbivanja i događanja u kazalištu, od Politeame Ciscutti (uz prethodni, uvodni Teatro Nuovo) do Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula, ne bi samo u najširem smislu bila kulturna (ili kulturalna) povijest Pule (kazališna, filmska, glazbena, zabavna, festivalska, likovna…), već pored toga i politička i socijalna, i što je najvažnije, urbano-povijesna slika Pule, u neku ruku zamalo sveobuhvatna povijest grada (od kada Pula ponovno postaje socijalna i arhitektonska urbana cjelina) 19. i 20. stoljeća.

Miodrag Kalčić

 

 

Program se financira sredstvima:

Grada Pule
Ministarstva kulture RH
Istarske županije